Niti gašenje niti sabotiranje nije dobro poslovno ponašanje. Kad je proizvod isporučen, mora biti u ugovornom stanju, to znači ne može se sabotirati jer se time riskira plaćanje odštete koja može biti veća od same cijene stranice u slučaju spora.
Dalje, sabotiranje zvuči razbojnički, onemogućavanje neke postojeće web stranice se može smatrati kaznenim djelom.
Ukidanje ili gašenje stranice bez dozvole se može isto tako smatrati kaznenim djelom.
Ukoliko postoji ugovor o održavanju web stranice, pa onda da se održavanje zaustavi neplaćanjem, to je onda moguće. Isto tako, ako se pružaju web hosting usluge u isto vrijeme, pa se web hosting ugasi radi neplaćanja to je isto u redu.
U pravilu se takve akcije ne bi trebale poduzimati jer to znači da firma ili osoba koja pravi te web stranice prvo sama po sebi nija bila u stanju stvarno prodati uslugu, a to znači stvarno zagrijati klijenta da plati za tu uslugu, pa se našla u nezgodnoj situaciji da sitničari i stvara probleme klijentu.
Ako klijent nema novaca, onda nije ni zaradio, možda mu se treba dopustiti da zaradi i čekati na pravo vrijeme.
Ljudi često plaćaju usluge sa zakašnjenjem, ali ako im počnete praviti probleme, onda taj novac nećete dobiti niti tako.
U pravilu, kad se preda proizvod, nakon toga slijedi račun. Šta čovjek radi sa proizvodom to nije više stvar isporučioca i ne bi trebao proizvod sabotirati. Može izdati račun i računati zakonske kamate i onda kasnije naplatiti ovršnim postupkom ili jednostavno čekati i biti strpljiv ili zaboraviti stvar.
