Poštovani,
tijekom 16. i 17. stoljeća najveća europska prijetnja bili su Osmanlije (Turci), a u hrvatskoj povijesti taj se period naziva Stogodišnji hrvatsko-turski rat. Geografski, Osmanlije su prodirale Europom od istoka prema zapadu te osvajali zemlje tim putem. Nakon osvajanja Bugrarske te zatim Srbije, Turci su krenuli na Bosnu i Hrvatsku. Ratovi su bili prvenstveno obrambenog karaktera. U obranu grade se utvrda u Sisku dok se na moru utvrđuju uskoci koji su napustili Senj. I dalje glavnu riječ u bitkama vode hrvatski plemenitaši. Moglo bi se tvrditi kako unatoč izostatku adekvantne ugarske vojne pomoći, hrvatski plemići i velikaši vodili su bitke te iznova iznađivali Turke svojom upornošću, snalažljivošću i snagom. Ovdje se posebno ističu Zrinski, Frankopani i Erdödyji.
Bitka koja je spasila Beč te samim time i Europu bila je Sigetska bitka 1566. Kasnije, kako Turski napadaji nisu slabjelji, krajem 16. stoljeća ponovo ulaze u Hrvatsku sa ciljem zauzimanja Siska. 1593. Toma Erdödy brani Sisak te uz pomoć vojne strategija i poznavanja prostora zatvaraju Turke u zamku iz koje se nisu mogli povući osim plivanjem kroz rijeku prilikom čega su se mnogi utopili. Ovom pobjedom završava Stogodišnji rat Hrvatske i Turske te u Europi diže moral i stvara preokret u dugom odolijevanju od Turaka.
U suštini, statistički nevjerojatna i dostojna divljenju pobjede Hrvata opisuju se dobrim poznavanjem područja ratovanja, hrabrosti vojnika i branitelja te upornošću.
