Pozdrav!
Slučaj kada se prilikom terapije sa psihijatrom, psihologom, leži na kauču je karakterističan za početak tjelesno orijentirane terapiju.
Povijesno gledajući, u početku su doktori sa svojim pacijentima vodili razgovor sa razumne udaljenosti, s vremenom se u praksu uvela metoda gdje je pacijent ležao, a doktor je i dalje bio negdje u pozadini na razumnoj udaljenosti.
Kako su znanstvenici sve više dolazili do otkrića da psihološki proces u našem umu ostavljaju posljedice na naše tijelo također, tako je došlo do razvitka prave tjelesno orijentirane terapije (bioenergija, itd.).
Da bi se čovjek mogao opustiti, dovoljno je opustiti jedan od dva sastavna naša elementa (duh i tijelo). U trenucima kada smo na terapiji kod psihijatra ili psihologa i krenemo se prisjećati nekih događaja, mislim da je u tim trenucima lakše prvo opustiti tijelo, a s vremenom kroz razgovor, um će to slijediti.
Nadam se da malo uspjela doprinijeti Vašem razumijevanju ove tematike. (:
