Hrastova mrežasta stjenica štetnik je koji je, osim na hrastu, pronađen i na drugom drveću. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike gdje ne stvara previše problema, no u Europi je problem jer ovdje nema prirodnog neprijatelja. Ova stjenica siše lisne sokove zbog čega listovi gube klorofil, na njihovoj se površini pojavljuju pjege te se fotosinteza ne događa. Kao rezultat toga stabla obustavljaju svoje životne funkcije te se u budućnosti mogu očekivati masovna sušenja stabala. Stjenica se prvotno proširila u Spačvi zbog obilja hrane, manjka prirodnih neprijatelja i prilagodbe klimi. Osim stabala hrasta, ovaj štetnik napada i voćnjake, a posebno su ugrožena stabla kruške, i to sorta Santa Marija. Budući da se stjenica proširila već u 14 županija, napada stabla i ugrožava urod, postala je javnozdravstveni problem. Postavlja se pitanje kako otjerati hrastovu mrežastu stjenicu. Na nju bi trebali djelovati insekticidi koji se koriste u zaštiti voća od savijača, buha i minera, no budući da se nema mnogo saznanja o ovom štetniku, to nije sigurno. Može ju se pokušati otjerati s octom (20 litara na 50 litara vode), a kasnije tretirati s gnojivima sa više dušika. Ovi insekti ni za ljude nisu potpuno bezopasni. Liječnici u SAD-u i Italiji zabilježili su više slučajeva u kojima su ljudi nakon uboda ove stjenice dobili osip s bolnim oteklinama.