Što kasnije to bolje, znam da djeca vide od druge djece i onda to žele, znam što se sve događa i kad djeca to žele a ne mogu imati. Dijete kada počne ići u školu, treba imati telefon od 9te do 15te godine bez kamere i bez interneta. Bitno je da možemo biti u kontaktu kada nismo kod kuće. Ako bi imao problema s drugom djecom dobio/la bi druge stvari koje druga djeca ne mogu imati u svojoj sobi ili npr. Jordanice.. putovali bi, djecu treba uključiti u sportske aktivnosti i zaokupirati ih drugih stvarima. Tako je bilo samnom jer sam imala sve stvari koje su djeca htjela i oko mobitela kojeg nisam imala, to su bili mobiteli s kamerama, bluetoothom, nisam tražila ni da držim njihov mobitel u rukama da vidim kakav je jer me to nije zanimalo. Zanimale su me fensi pernice, olovke, bilježnice, torbe, mama me vodila često frizeru, bila sam sva u frizurama, putovali smo često, imala sam svoj pravi rozi fotoaparat i radila sam svoje slike s njim. Na mene ne može utjecati odgoj drugih roditelja i što više od početka komunicirate s dijetetom i pokažete mu kako drugi žive (meni su stalno pokazivali, znali su me odvesti u siromašna naselja u kojima djeca uopće nisu birala voće koje će uzeti, samo su grabala dok sam ja prije toga bila izbirljiva) dijete će shvatiti. Treba takodjer popričati s dijetetom o tome kako internet može zakomplicirati život i zbog čega on nije za djecu.