Na starenje prvenstveno utječu geni, stres i životne navike. Proces starenja povezan je s događajima na molekularnoj razini organizma, odnosno u našim stanicama. Za razumijevanje ovog procesa potrebno je dobro znanje molekularne i medicinske biologije.
Kao što znamo, proces rasta obilježen je povećanom diobom stanica, međutim stanice se dijele i mijenjaju tijekom cijelog i niti jedna stanica koju imamo danas (osim živčanih) nije ona koju smo imali na početku života. Jedna od teorija koja objašnjava mehanizam starenja, koja ne objašnjava sve u potpunosti ali je izrazito logična, kaže kako stanica koja diobom nastane iz početne nije nikad 100% ista. Tijekom cijelog života te se "greške" (u biti su malo slabija verzija) nakupljaju što se vidi kao starenje.
Geni su izrazito bitni u ovoj priči. Skraćivanje telomera na našoj DNK povezano je sa starenjem. Svakom diobom stanica telomere se skraćuju dok na kraju dioba više nije moguća, u mladosti telomere se pomoću enzima mogu obnavljati, međutim u starosti taj enzim nije aktivan (zanimljivo je da je u stanicama raka, koje su besmrtne, stalno aktivan). Na temelju dužine telomera možete otkriti vašu staničnu starost.
Kao uzrok starenja može se reći i iscrpljenost matičnih stanica koje tijekom godina gube sposobnost obnavljanja.
Nakupljanje starih proteina koje tijelo tijekom cijelog života ne može sve izlučiti također utječe na starenje.
Tijekom života u našem se organizmu nakupljaju slobodni radikali koji oštećuju stanice. 90% radikala proizvodi se u mitohondrijima kojima starenjem funkcija slabi upravo zbog vlastitog proizvoda. Naime, u lančanom procesu proizvodnje energije na mitohondriju dolazi do gubitka elektrona koji će stvoriti slobodne radikale. Naš organizam ima mehanizme obrane i neutralizacije tih spojeva, međutim DNK koja se nalazi u mitohondriju nije dobro zaštićena i na nju radikali tijekom cijelog života mogu utjecati što dovodi do smanjenje funkcije mitohondrija i do starenja.
