Downov sindrom neispravan je izraz koji se uvriježio u narodu, no sasvim je logično zašto taj izraz nema smisla. Osobi koja je istraživala Down sindrom nije dijagnosticiran isti, već je samo proučila i otkrila tu teškoću u razvoju zbog čega je ispravno upotrebljavati Down sindrom.
Prisutnost dodatnog genetskog materijala s kojim su osobe s Down sindromom rođene može dovesti do nepravilnosti u imunološkom sustavu, a samim time veću osjetljivost na određene bolesti među kojima je i Alzheimerova bolest (AB).
Kod AB simptomi mogu biti različito izraženi kod odraslih osoba s Down sindromom. Gubitak pamćenja u ranim stadijima bolesti nije uvijek zabilježen, ali su zabilježene promjene u aktivnostima svakodnevnih vještina. Promjene u razmišljanju, rasuđivanju u prosudbi mogu biti prisutne. U srednjoj fazi javlja se problem gutanja i česti osjećaj gušenja, a mogu se razviti i epileptički napadaji.
25 % osoba u dobi od 35 godina pokazuje AB u kombinaciji s Down sindromom, stoga je logično zaključiti da je učestalost AB puno veća kod osoba s trisomijom 21, nego u populaciji tipičnog razvoja.
U Alzheimerovoj bolesti pojačano se proizvodi amiloid beta spoj u mozgu, a akumulacijom tog spoja smanjuje se broj neurona, živčanih stanica. S druge strane, u Down sindromu, zbog dodatne kopije kromosoma 21, povećano se proizvodi isti spoj.
Visoki postoci učestalosti kombinacije AB i trisomije 21 trebali bi potaknuti javnost na više ulaganja i rada na kognitivnom funkcioniraju oboljelih osoba.
