Rasiziam je bio prisutan u mnogim zemljama, a najviše je bio prisutan u SAD-u. Nažalost, danas je situacija samo zakonski riješena no još uvijek ima socijalnih diskriminacija prema Afroamerikancima. Jedno od najkontraverznijih zakona u povijesti SAD-a bila je zabrana Afroamerikancima vožnju javnim prijevozom, korištenje javnog toaleta, stupanje u brak i zaposlenje s bijelom rasom. To načelo protivilo se ljudskoj jednakosti te svim moralnim principima.
Ipak, nakon nekog vremena ti zakoni su se ukinuli, a ovo su neki od događanja koji su potaknuli zabranu;
- Segregacija u javnom prijevozu - Afroamerikancima je bilo dopušteno sjedenje samo na posljednjem sjedalu autobusa, osim ako niti jedan bijelac nije sjedio na prednjim sjedalima. 1. prosinca 1955. Afroamerikanka Rosa Parks prekršila je to pravilo u Alabami te je završila u pritvoru
- Marthin Luther King - jedan od ljudi koji je Rosi Parks pružio potporu. Baptistički svećenik sastao se sa sunarodnjacima iz afroameričke zajednice. 5.12.1955. napravili su bojkot te je nastao prosvjed. Te godine je izabran za predsjednika organizacije Udruženje za napredak Montogomerija. U siječnju 1957. godine osnovana je Konfederacija južnjačkog kršćanskog vodstva
- Sit-in prosvjedi - metoda prosvjeda kojom Afroamerikanci odbijaju napustiti svoje javno mjesto sprječavajući normalan rad lokala. Kao na primjer studenti koji su se protivili službi na blagajni za ručak. Kupili su nekoliko stvari te sjeli među bijelce.
- I have a dream - u pohodu na Washington, 28.8.1963., u kojem je sudjelovalo 250000 ljudi, King je održao govor s naslovom 'I have a dream', koji se i dan danas citira
Napokon, Zakon o građanskim pravima je 1964. odredio zabranu rasističkim raspodjela, koji je potpisao predsjednik Lyndon Johnson.
