Zalažete li se da djecu treba učiti o svemu ili samo određeno?

Question

Tražim mišljenje je li bolje u školama, kao što je trenutna situacija, podučavati učenike o nizu različitih predmeta (10+) ili mislite da bi bilo bolje da se broj predmeta reducira na predmete kojima se pojedini učenik želi baviti?

Answer 1

Smatram da u osnovnoj školi učenici trebaju dobiti temelje iz svih nastavnih predmeta. U osnovnoj školi djeca obično tek otkrivaju što im se sviđa i što im dobro ide. Sva bi se djeca trebala upoznati sa svim predmetima jer nikad ne znamo tko će od njih u budućnosti biti liječnik, tko mehaničar, a tko povjesničar itd. Ipak, sadržaji mnogih predmeta su preopširni te se previše inzistira na učenju gomile informacija napamet. Umjesto da se neki predmeti izbacuju iz škola kako bi se smanjio opseg gradiva, trebalo bi naglasak staviti na učenje sa razumijevanjem. Također, učenici bolje uče ako im se zada praktični zadatak ili im se daju primjeri za ono o čemu uče. Dakle, ne mislim da treba smanjivati broj predmeta u osnovnim školama, nego treba promijeniti metode rada. Što se srednjih škola tiče, strukovne škole su ionako specijalizirane za zanimanje kojim će se učenici u budućnosti baviti. Kad se radi o gimnazijama, tu bi po meni bilo dobro da učenici nakon prve ili druge godine mogu birati usmjerenje. Primjerice, učenik bi mogao izabrati želi li smjer društvenih predmeta ili prirodoslovnih predmeta. Kada bi učenik izabrao jedan od ova dva smjera, ostali predmeti ne bi bili u potpunosti izbačeni iz njegovog programa, ali bi bili reducirani. 

Answer 2

Osobno sam više za opciju smanjivanja broja predmeta i samostalno biranje onih predmeta koje učenici žele slušati u srednjim školama. Vjerujem da bi učenici imali više motivacije i volje za aktivnim slušanjem te interakcijom, kada bi sudjelovali na satovima koje su sami odabrali zbog svojih preferencija. Osim toga, bolje bi vladali znanjem naučenim u školi u stvarnim primjerima života. Svaki bi se učenik bolje istaknuo što bi, vrlo vjerojatno, dovelo do većih uspjeha osobno, ali i za obrazovnu instituciju. Profesori bi, samim time, imali manje obaveza pa bi se manjem broju učenika posvetili predano i savjesno.

Answer 3

Osobno smatram da je bitno da djeca u osnovnoj školi imaju više predmeta. Smatram da oni uče o nekakvom osnovnom znanju o svakome predmetu. Bitno je za nas same da to znanje iz osnovne škole (koje zaista nije teško i većinu zapamtimo dugoročno) imamo cijeli život jer je to osnovno znanje koje će nas lakše voditi kroz život. Isto tako učeći raznolike predmete u osnovnoj školi lakše je učiti i odlučiti se djetetu kasnije za srednju školu. Jer je ono učeći sve te predmete steklo određeni dojam što ga otprilike zanima. 

Iako moje mišljenje je da u srednjoj školi osobe koje se odluče za neku strukovnu školu zaista nauče dosta o struci. Imaju dosta stručnih predmeta i prakse i saznaju dali je to zaista ono što ih zanima i jesu li pogriješili s upisom srednje. Isto tako neki se odluče raditi odmah poslije pa je i zato bitno da steknu dosta stručnog znanja iz raznih predmeta vezanih za struku. No ipak osobno smatram da je kod nas problem sa gimnazijama. Uči se zaista velik broj raznih predmeta. No ništa dovoljno da bi učenici nakon nje znali nešto o nekom poslu.  Njih se priprema za fakultete i daljnje školovanje, no problem je što s onima koji ipak odustanu od fakulteta ili jednostavno nisu u mogućnosti nastaviti ga. Oni su ''nitko'' nakon gimnazije. Mislim da bi bilo super da i oni imaju određen predmet strukovnih predmeta, te da imaju neko zanimanje nakon završene srednje škole. 

Što se tiče gimnazija to je super npr. u nekim drugim zemljama gdje učenici prve 2 godine uče općenito, a nakon toga se odluče za neko zanimanje i onda još 2 godine uče i završe određeni smjer. Na taj način imaju dodatno znanje širokog spektra, ali i svoje zanimanje. 

Isto tako je važno reći da su Hrvati jedni od najobrazovanijih ljudi koji sve znaju nakon završenog školovanja i spremni su za daljnji rad. Te tu reputaciju imamo i izvan Hrvatske. 

Answer 4

Ova tema je vrlo kompleksna i ima validnih argumenta sa obje strane.

Jedan od argumenta za podučavanje učenika o nizu različitih predmeta je da se to pruža širok spektar znanja i vještina koje će biti korisne u budućnosti. Uključivanjem različitih predmeta, učenici se susreću s različitim izazovima i mogu pronaći ono što im je zanimljivo. Također, takav pristup podučavanja pruža učenicima šansu da isprobaju različite stvari i identificiraju svoje interese i talente.

Drugi argument je da se reduciranjem broja predmeta na ono što pojedini učenik želi baviti, učenici će biti više motivirani i angažirani, što će dovesti do boljeg usvajanja znanja. Ovo bi također smanjilo pritisak na učenike i omogućilo im da se fokusiraju na ono što im je važnije.

Na kraju, izbor između ovih dviju opcija ovisi o konkretnoj školi, učenicima i ciljevima obrazovanja. Preporučujem da se razmisli o kombinaciji oba pristupa, sa fleksibilnošću koja omogućava učenicima da se usredotoče na ono što ih zanima, ali i da se okupe sa širokim spektrom znanja i vještina.

Answer 5

Smatram da bi bilo idealno "sklopiri", odnosno ukomponirati nekoliko predmeta u jedan, ako govorimo o online nastavi. Nemoguće mi je pojmiti da djeca sjede za kompjuterom ili laptopom po osam sati dnevno jer smatram da to nije niti zdravo, niti efektivno. I to se odnosi i na osnovnu ( u kojoj je manji broj školskih sati) i srednju školu ( u kojoj je veći broj školskih sati.

Što se tiče ove moje ideje, nisam sigurna koliko je izvediva jer nisam stručnjak na tom području, ali je najbolje riješenje koje mi pada na pamet. Kada bi se, na primjer, likovna i glazbena kultura spojili u jedan školski sat ili kada bi se proučavanje i čitanje gradiva ostavilo za samostalni rad, a školski sat služio za razješavanje nedoumica i komentiranje gradiva, smatram da bi se vrijeme koje djeca provode na online predavanjima znatno smanjilo. To se, naravno, odnosi na pretežno teorijske predmete poput povijesti, geografije i biologije.

Svi predmeti u školi su bitni, tako da niti za jedan ne smatram da bi ga trebalo izbaciti. Stvar je samo u pametnom korištenju vremena i organizaciji koja, vjerujem, nije nimalo laka.

Answer 6

Obrazovni sustav je formiran tako da svako dijete pokuša naučiti najbitnije iz svakog predmeta, to jest životnog područja. 

Smatram da je dijete u osnovnoj školi premlado da zna čime se tada već želi baviti u životu. Reduciranje predmeta bi radije primijenila u srednjoj, no čak je i tada osoba premlada da odluči čime će se baviti. 

Slažem se s brojem predmeta kako bi se znala opća kultura, ali se ne slažem sa širinom gradiva koje spada u određeni predmet. Određene lekcije u osnovnoj i srednjoj školi su nepotrebne i preteške za naučiti, a to još dodatno otežava djetetov izbor o zanimanju. 

Preporučila bi smanjivanje gradiva kako se djeca ne bi preplašila određenog zanimanja, jer će ionako sve naučiti na fakultetu za koji se odluče.

Answer 7

Ovisi o kojoj je školi riječ. U osnovnim bi se školama trebale učiti osnove predmeta koje trenutno imaju. Mislim da bi se zato u osnovnim školama trebao smanjiti opseg gradiva većine predmeta, ne nužno njihov broj.

Problem nastaje u srednjim školama, posebno gimnazijama. Imamo opće, jezične, prirodoslovnom, matematičke i prirodoslovno-matematičke gimnazije koje se svojim nastavnim planom i programom rezlikuju u sitnicama. Zašto one nisu malo 'specijaliziranije' kao što su ostale (strukovne) škole. Primjerice jezične gimnazije koje bi trebale imati značajno više sati stranih jezika, a imaju jedva dva više.

Drugi problem je i ponavljanje gradiva osnovne škole u gimnazijama. Gotovo pa potpuno iste stvari ponavljaju se iz većine predmeta, povijesti, geografije, kemije, fizike... Eventualno je tu i tamo dodana neka lekcija ili ona već odrađena u osnovnoj školi malo 'proširena'. Nema smisla ponavljati nešto što je već trebalo biti naučeno, a vjerojatno nije jer je opseg gradiva pojedinih predmeta bio prevelik i preširok za osnovnu školu.

Možda bi dobra opcija bila uvesti neki oblik pola-pola predmeta. Pola obaveznih, pola izbornih koje učenik sam bira ovisno o afinitetima.