Mislite li da je u životu potrebnije iskustvo i sposobnost ili znanje?

Question

Je li u životu bitnija sposobnost i praksa ili znanje?

Answer 1

Osobno, mislim da su te dvije strane podjednako važne.

Dakle, sposobnost obavljanja nekog posla te sama praksa i uvježbavanje istog su od iznimne važnosti za svakog od nas. Mislim da bez prakse ne možemo obavljati posao toliko točno, brzo i precizno kao kada iza sebe već imamo iskustva u tom poslu u praktičnom dijelu. Također i sama sposobnost i snalažljivost su vrlo vrlo bitne. Ako znamo kako u praksi nešto napraviti, no ne snađemo se i svejedno ne uspijemo to napraviti, onda nam je beskorisna ta praksa.

Ali, bez obzira i na sposobnost i praksu, bez opširnog znanja o detaljima i pojedinostima posla kojeg obavljamo, ne možemo obaviti isti. Znanje je od iznimne važnosti, jer ako ne znamo od kuda bismo počeli raditi, onda nam su sposobnost i praksa potpuno nebitne i nevažne.

Dakle, rekao bih da je to sve skupa zajedno povezano te da jedno bez drugoga, a i obratno ne može funkcionirati.

Answer 2

Iskreno, mislim da ovisi u kojem dijelu života se nadate uspjehu. Najčešće da bi se uspjelo pokrenuti nešto novo i dosad neviđeno, potrebnija je sposobnost i ideja kako bi se to "lansiralo" u svijet. Praksa je nešto štonas uči o poznatim stvarima i također je vrlo važna.

Sposobnost je naša neka skrivena jaka strana koja nam pomaže da se odvažimo nešto učiniti. Ona je jako bitna kada su u pitanju novi i dosad vama neviđeni pothvati. Ona je potrebna kako bi čim brže svladali zadate zadatke, te kako bi ih čim prije shvatili i postigli mogućnost da ih obavljamo potpuno sami. Npr. sposobnost nekoga da brzo uči bude jako korisna u učenju i pri treningu za novi posao. Sposobnost nekoga da logički dobro zaključuje također otvara mnoga vrata, od matematičkih usmjerenja do informatike  programiranja i sl. U zaključku, rekla bih da je sposobnost ono što nas u novim situacijama čini sigurnima i podiže samopouzdanje.

Praksa je sama po sebi nešto što smo ponovili već nekoliko puta, pa tako znamo sami kako izvesti određenu radnju. Ona je vrlo važna kod npr. poslova koji su već dugo potrebni i aktualni (bankarstvo i ostali ekonomski poslovi, fizički rad, predavački tipovi posla...). Također, praksa u odnosu sa ljudima vrlo dobro dođe. Kroz nekoliko "grešaka" ili kada se slične situacije ponove više puta, znamo bolje reagirati i postajemo sigurniji u sebe i svoje odluke. Ona nas uči kako svijet funkcionira te kako reagirati u određenim situacijama. Također odavde dolazi i mogućnost da smirenije pristupimo nekim šokantnim situacijama koje smo već proživjeli i preživjeli.

Znanje najčešće dolazi iz prakse, jer je sposobnost nešto što nas gurne u smjeru kojeg upoznajemo kroz praksu. Tako bih rekla da je možda za održivost života bitnije znanje i praksa, zato što je ono stalno i već dokazano kao siguran put ka uspjehu.

Answer 3

Osobno mislim, i iz određenog malog iskustva zaposlenja i napredovanja, da je bitna kombinacija svega trojega - i sposobnosti i prakse i znanja. Smatram da osobe koje svoje zaposlenje i svoj stav baziraju jedino na količini vlastitog iskustva, nisu u pravu. Mislim da se uvijek treba raditi na vlastitom razvitku, radu i doprinosu znanosti i zajednici na bilo koji način. Na bilo kojem poslu se treba truditi raditi, učiti i razvijati, a iskustvo i praksa će doći tako i tako s vremenom rada.

Answer 4

Jako dobro pitanje!
Smatram da praksa, sposobnost i znanje zajedno stvaraju jednu cjelinu bez koje nijedna profesija ili znanost ne može biti potpuna. Ali ako moram izabrati, mislim da su praksa i sposobnost ipak malo bitniji. Jer po mom mišljenju, bez toga ne možes biti vrhunski u onome što radiš.

Na primjer, mislim da je u medicini bitnija sposobnost i socijalna inteligencija kako bi doktor bio što bolji. Znanje i teorija su naravno potrebni, ali to je samo baza koja se mora stalno nadograđivati. Jedno je pročitati svaki korak nekog zahvata i to naučiti savršeno, a drugo je to izvesti na ljudskom biću koji ima emocije i osjeti bol. Postoji puno iznimki koje se ne mogu naučiti teorijom.