Supermacizam je svjetonazor prema kojem je određena rasa, nacija, religija, spol ili etnička skupina nadmoćnija od ostalih te dominira nad njima. Postoje brojni primjeri supermacizma u povijesti. Neki feministički teoretičari tvrde da je u patrijarhatu prisutan supermacizam muškaraca, odnosno, muškarci dominiraju ženama na poslovnoj, privatnoj i političkoj razini. Bijeli supermacizam bio je opravdanje za europska kolonijalna osvajanja na drugim kontinentima. Smatralo se da su bijeli Europljani superiorniji od drugih naroda i etničkih skupina pa ih moraju kontrolirati. Ropstvo je također opravdano supermacizmom, odnosno vjerom u nadmoć bijelaca. Nakon Građanskog rata u SAD-u formirano je tajno društvo Ku Klux Klan, čiji glavni cilj je bila obnova bjelačke nadmoći na svim ostalim rasama, ali i nadmoć na katolicima, židovima i drugim manjinama. Drevni Indijci i Kinezi Europljane su smatrali divljacima i nečistima pa je i to oblik supermacizma. Nacistička Njemačka je pod Hitlerovim vodstvom promicala arijevsku rasu, koja je nadmoćna nad svim ostalim rasama što je rezultiralo genocidom nad židovskim narodom, a stradali su i Slaveni, Romi, homoseksualci i drugi. Neki autori tvrde da je kršćanski supermacizam bio poticaj za Križarske ratove, a neki tvrde da postoje i islamski i židovski supermacizam. Izvor: http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/znanost?layout=blog&start=393.
Supermacizam je u ljudskom djelovanju, nažalost, postojan i danas. Svaki rasizam uglavnom potječe od uvjerenja da je jedna rasa superiornija nad drugom. Ovo je možda najviše izraženo u multietničkim zemljama kao što je SAD, ali definitivno postoji i u ostalim zemljama. Kod nas društvo ponekad s neodobravanjem gleda na druge nacije ili religije. Takozvani miješani brakovi i danas mogu naići na kritike okoline. Rijetki su i oni koji su spremni posvojiti dijete druge rase. Europa je danas suočena s ulaskom velikog broja migranata iz arapskih zemalja pa i to stvara određene napetosti i otvara prostor za supermacistički svjetonazor i jednih i drugih. Društvo u cjelini s vremenom je napredovalo pa teškog supermacizma više uglavnom nema, no on je i dalje prisutan u nekim ljudskim postupcima pa možemo zaključiti da cjelokupno društvo još ima puno prostora za napredak.
