Medijaciju je dobro koristiti u što ranijem stadiju razvoja konflikta, dakle, prije nego što eskalira i posebno, prije nego se pretvori u pravni spor – parnicu. Tužba se smatra objavom rata drugoj strani i najvišim stupnjem nepovjerenja u jednom odnosu. U parnici stranke doslovce sudjeluju u pravnom ratu čiji je cilj povrijediti onu drugu, pobijediti je i nametnuti joj rješenje državnom silom. Takvo okruženje smatra se jednim od najtežih ljudskih životnih iskustava. Ono najčešće uvelike uvećava ionako veliki početni konflikt među strankama, a presuda znači kraj njihovog odnosa i trajno neprijateljstvo.
Premda je parnica često potrebna i nužna, zbog najčešće traumatičnog iskustva koje pruža, predlaže se ne koristiti je kao prvu opciju.
Prva opcija nakon neuspjelih pregovora između stranaka u konfliktu ili sporu trebala bi biti medijacija. Medijacija nije alternativa parnici, već neuspjelim pregovorima. U njoj stranke imaju apsolutnu kontrolu nad postupkom i rezultatom.
Troškovi medijacije se određuju prema vrijednosti predmeta spora ili u dogovoru s medijatorom. U pravilu su jednokratni i dijele se na jednake dijelove između stranaka.
