Branko Lustig
Branko Lustig rođen je 10. lipnja 1932. godine u Osijeku. Kao devetogodišnjak bio je suočen sa užasima rata i genocida nad Židovima u NDH. Prošao je logore smrti Auschwitz i Bergen Belsen. Nažalost, otac i velik dio obitelji su mu stradali u holokaustu.
Sredinom 1950-ih godina ušao je u filmsku industriju SFRJ koja je tad bila mlada, tek u svojim počecima. Počinje raditi kao organizator snimanja i izvršni producent. Njegovo je ime na špici niza tadašnjih važnih naslova, od „Ne okreći se sine“ Branka Bauera (1956. – Lustigov prvi posao), preko za Oscara nominirane „Ceste duge godinu dana“ (1958.) pa do povijesnih spektakala „Kozare“ (1962.) i „Seljačke bune“(1975.).
Kada se krajem 1960-ih godina Jadran film intenzivno okrenuo koprodukcijama s Hollywoodom, Lustig se uključuje u te projekte. Rad na filmu „Guslač na krovu“ (1971.) te, pogotovo, na seriji „Vjetrovi rata“ bit će mu preporuka za Hollywood.
U Hollywoodu će Lustig kao izvršni producent pripomoći u nastanku niza zapaženih i gledanih naslova A-produkcije. Osobito je važan njegov rad za dvojicu možda najistaknutijih redatelja srednje struje u toj generaciji: za Stevena Spielberga i Ridleyja Scotta.
Za filmove ove dvojice redatelja Lustig će dobiti i dva producentska Oscara:
- 1994. za „Schindlerovu listu“
- 2001. za „Gladijatora“
Lustig je tako postao jedini čovjek iz Hrvatske koji je dvaput ponio najprestižniju svjetsku filmsku nagradu.
Nove poštanske marke Hrvatske pošte iz serije „Znameniti Hrvati“
