Svemir je gotovo savršeni vakuum, a prostor između planeta i zvijezda ima vrlo malo čestica koje bi mogle raspršiti svjetlost koju ljudsko oko može vidjeti. Za razliku od svemira u zemljinoj atmosferi postoje tvari (npr. kisik) koje raspšuju vidljive komponente valnih duljina pa te valne duljine ljudsko oko može percipirati kao plavu boju neba. Također se svemir čini tamniji zbog teorije prostorno-vremenskog širenja jer se on širi većom brzinom od brzine svjetlosti te se svjetlost iz dalekih galaksija isteže i pretvara se u infracrvene valove i radio-valove koje ljudsko oko ne može vidjeti.
