Ako je fertilitet nacionalno bogatstvo onda su nerazvijene države visokog nataliteta najpoželjnija odredišta za život. Tu naravno prednjači Indija sa svojih zavidnih 1.3 milijarde stanovnika, tko ne bi voljeo živjeti u Indiji, zar ne? Naravno, u tom su slučaju natalitetno zaostale, ali sveukupno razvijene države poput Njemačke i Danske napućene ljudima koje moramo žaliti, Hrvati posebno izbjegavaju Njemačku koliko je tamo loše.
Naravno, za državu poput Hrvatske u kojoj je natalitet na samom dnu, gdje prijetnju predstavlja i mogućnost većeg mortaliteta nego nataliteta, a uz to se ljudi iz nje neprestano iseljavaju, fertilitet se može činiti kao nacionalno bogatstvo. U tome slučaju da, reprodukcija ne samo da je moralni imperativ nego i najviša građanska obaveza jednog kršnog Hrvata. Time smo sada riješili prvi problem, natalitet je na najvišim razinama, prelazimo i Indiju, ali što nam to znači kada i dalje ostaje problem migracije?
Mirovinskom sustavu i dalje u budućnosti prijeti kolaps, prosječna dob stanovnika i dalje sve više raste, škole u manjim mjestima spajaju razrede ili se u potpunosti zatvaraju jer nema učenika.
Nismo jedini s problemom niskog nataliteta. Njemačka je država u kojoj natalitet konstantno pada, ali to nadoknađuju useljavanjem (posebno s prostora Balkana). Ljudi tamo dolaze jer je životni standard viši, jr je država sveukupno razvijenija.
Dakle ne, ne smatram fertilite 'nacionalnim bogatstvom' i ne ne smatram reprodukciju 'moralnim imperativom' jer, iako mi u Hrvatskoj to ne osjetimo, ljudska populacija se sve brže i brže udvostručava te smo blizu brojci od 8 milijardi. U današnje vrijeme moralni imperativ trebao bi biti bolji životni standard građana neke države. Neće nas od propadanja spasiti reprodukcija, kao što nije niti jednu afričku državu, to je sigurno.
