Pamćenje možemo definirati kao mogućnost usvajanja, zadržavanj i korištenja informacija. Pamćenje također možemo odrediti i kao sposobnost ili proces koji proizlazi iz pristupa obrade informacija. Na um se kod pamćenja gleda kao na složen sustav koji radi sa simbolima te kroz koji prolaze brojne informacije. Sami model pamćenja sastoji se od tri ključne komponente, a to su: skladišta pamćenja, kognitivni procesi i metakognicija. Skladišta pamćenja nadalje dijelimo u tri podgrupe; senzorno skladište pamćenja, radno/kratkoročno skladište pamćenja te dugoročno skladište pamćenja. U senzornom se pamćenju informacija zadrži kratko - dok ne nestane ili ne bude nadalje obrađena. Senzorno je pamćenje gotovo neograničenog kapaciteta. Radno pamćenje je već svjesna komponenta pamćenja te ono zadržava informacije 10 do 20 sekundi, a dugoročno pamćenje je trajno skladište informacija također gotovo neograničenog kapaciteta.
