Juro Tkalčić
U povijesti hrvatske glazbene interpretacije violončelo nema velikog broja istaknutih umjetnika, osobito ne onih s međunarodnom karijerom. U tom nevelikom nizu svojevrsni rodonačelnik je Juro Tkalčić (Zagreb, 13. veljače 1877. – Zagreb, 15. prosinca 1957.), koji je nakon osnovne poduke u Zagrebu, a poslije u Beču, otišao u Pariz gdje uz nastavak dopunskog obrazovanja počinje svirati u raznim orkestralnim i komornim sastavima, ali i solistički nastupati uz brata, pijanista Ivu Tkalčića (1875. – 1937.).
Ugled mu postupno raste, pa kao član komornih i orkestralnih sastava sudjeluje na turnejama diljem Europe. Godine 1900. nastanjuje se u Parizu. Isprva svira u kavanskim orkestrima, ali ubrzo postaje jedan od najistaknutijih komornih glazbenika u Parizu i svira u istaknutim komornim sastavima s kojima nastupa u Parizu i u drugim francuskim gradovima
Pišući o njegovim nastupima, onodobni kritičari ističu iznimnu virtuoznost i ljepotu njegova tona. Njegov skladateljski opus pripada kasno-romantičkom poimanju glazbe, minijature su većinom salonskoga karaktera. Važno je, međutim, istaknuti da je Tkalčić autor prvoga hrvatskoga koncerta za violončelo i orkestar, a djela za komorne sastave ambicioznije su oblikovana.
Nove poštanske marke Hrvatske pošte iz serije „Znameniti Hrvati“
