Ja sam udaljen od svog djeteta 200.km, čujemo se telefonom , mislim porukom - svaki dan 2 puta, čim se probudim i pijem kavu, napišem poruku - (Jutro sine, pusa) odgovor dobijem, kad se probudi, oko podne, pošaljem poruku bivšoj supruzi (bok, seko, sve - ok.) tako ju zovem, i imam takav osječaj, kao da mi je sestra, i to i mala zna, jer kad pričam sa malom, nekad, kažem, za bivšu, - mama,,ali rijetko, npr. mala me nešto pita, da bi otišla kod kolegce za vikend, i da bi kod nje i prespavala,, ja joj kažem, nema problema, samo moram vidjeti, šta če mama reči, ali, ne brini, smatraj to riješenim - nazovem bivšu -i kažem joj seko, micko bi za vikend otišla i prespavala kod kolegice, ako ona kaže, može, ponovo nazovem Micka i kažem- sine , riješio sam sve sa sekom, koliko imaš para ?, imam još 7 eura, - ok, sad ču ti prebacit još 20, (to, aircashim prebacim) to će ti biti dovoljno za viken - na veče ju nazovem, i malo pričamo preko skajpa - Evo, opisao sam jedan dan kako komuniciram sa djetetom. i da nebude zabune - nekad ju zovem - Sine, nekad- Mimi - Micko,-a, zove se Anamarija. Nastojim da sve bude, kao da sam ja tamo kraj nje - nekad, kad je neki problem,čujemo se i vidimo preko skajpa, par putau toku dana.S obzirom, da sam rastavljen, i da je mala udaljena, i da se čujemo na opisani način - sve je to, ok, ali, iskreno, fali mi onaj osječaj, kad ju zagrlim, i kad osjetim njezin miris,,i uz taj miris, imam jednu specifičnu stvar - kod nje ima nekoliko mojih majica - polo, i običnih, i ona, nekad obuče neku moju majicu - ali,,neda seki da ih opere,, jer su čiste, i imaju miris mog Losiona koji koristim poslje brijanja, i to se osjeti na tim majicama - ona mi kaže, kad obuče moju majicu, ima osječaj, kao da samja kraj nje - jer od uvjek koristim, isti losion , i to onaj, naj jeftiniji - Solea - Men, ali ona je navikla na taj miris,, 15.g, i ima taj opisani osječaj. možda je ovo što pišem, nekome, bez veze, ali onaj tko ima djete, točno zna koliko neke male stvari, djetetu puno znače. Za jedan rođendan sam ovdje u zagrebu, kupio 2 majice i u petrinjskoj ulici našao jednu tiskaru, koja tiska slike na majice - na jednu majicu sam stavio svoju sliku, a na drugu, jednu englesku pjevačicu, koju je ona tad obožavala, ime sam zaboravio - ali, ja sam to napravio da ona nezna i uspio sam preko DHL-a, da taj paket sutra stigne do nje, ja sam cijeli dan jurio po gradu tražeči sliku te pjevačice, nađem jednu, ali nema dovoljno piksela,- da skratim, bio sam sav mokar, i od jurnjave, i od nervoze,hoču li uspjeti sve to napraviti, što sam zamislio - problem je bio u tome, što sam ja došao iz bugarske 1 dan prije njenog rođendana, a htjeo sam da ju iznenadim.
Jedan novinar u Americi je pravio interviju, sa jednim starim bogatašem,(bio je jako star, skoro pred, smrt) i pitao ga je - čega vam je naj više žao - šta bi promjenili , kad bi mogli (očekivao je odgovor-u smislu, materijalne vrijednosti.)? : Žao mi je što nisam više vremena proveo sa djecom i unucima - da skratim, žalio je za onim stvarima, koje se ne mogu kupiti,, koje ništa ne koštaju a naj vrijednije su na svijetu.!! I, vi, koji imate djecu, ili če te u budučnosti imati - zapamtite, ovo - Naj vrijednije stvari na svijetu, se ne mogu kupiti, a ne koštaju ništa !!
