Povezati se sa decom, ne nuditi im suvoparno gradivo koje će bubati napamet.
Da li ste čuli za Borka Petrovića iz Paraćina koji je proglašen najboljim nastavnikom na svetu? U nekom od intervjua (Borko inače predaje engleski) je pričao kako je na časovima svojim učenicima organizovao video pozive sa decom iz inostranstva, i na taj način su usavršavali jezik a da nisu bili ni svesni da ga uče, na zanimljiv način.
Upoznavali su se sa drugim kulturama, običajima, jedva čekali sledeći čas da upoznaju novo društvo koje npr živi preko okeana i slično. Ovo je samo jedan od načina koji je on opisao - ali ključ je povezati se sa decom i na njihov način im približiti gradivo. Ne zastrašivati, davati jedinice, pretiti - tu poštovanja i poverenja nema, ni sa jedne strane
Ja sam na primer u srednjoj školi imala profesorku sociologije koju sam obožavala, njena predavanja su bila jako interaktivna jer je želela da nas čuje, kako razmišljamo o određenoj temi. Jedna od tema na času je bio kič i šund u 21. veku gde smo vrlo lako došli do "cajki" i do toga šta mi mislimo da jeste a šta nije šund. Da li smo kao tinejdžeri koje sociologija u tom dobu uopšte ne zanima jedva čekali sledeći čas za polemiku? O da.
Ovde nije reč o "zezati se na času" da neko ne shvati pogrešno, već nalaženje načina da učitelj/profesor učenicima približi gradivo na interesantan način.