Ramanova spektroskopija, poznata i kao Ramanova spektrometrija, nerazorna je analitička tehnika koja se koristi za proučavanje vibracijskih, rotacijskih i drugih niskofrekventnih načina rada u materijalu. Pruža informacije o kemijskom sastavu, molekularnoj strukturi i drugim svojstvima tvari. Ramanova spektroskopija temelji se na Ramanovom efektu, koji je 1928. otkrio indijski fizičar Sir C. V. Raman
Ukratko kako djeluje Ramanova spektometrija:
1) Laserski ili monokromatski izvor svjetlosti usmjeren je na uzorak. Ova incidentna svjetlost stupa u interakciju s molekulama u uzorku.
2) Većina incidentnog svjetla elastično je raspršena (Rayleighovo raspršenje), što znači da zadržava istu energiju kao i incidentno svjetlo. Međutim, mali dio svjetla (oko 1 od 10 milijuna fotona) neelastično je raspršen. Ovo raspršeno svjetlo naziva se Ramanovo rasipanje.
3) Frekvencija Raman-raspršene svjetlosti razlikuje se od incidentnog svjetla. Pomak frekvencije u Ramanovom raspršenju odgovara energetskoj razlici između različitih vibracijskih ili rotacijskih stanja molekula u uzorku.
4) Ramanovo raspršeno svjetlo prikuplja se i prolazi kroz spektrometar, koji mjeri frekvencije i intenzitete raspršene svjetlosti. Rezultirajući spektar, nazvan Ramanov spektar, pokazuje vrhove na različitim frekvencijama, koji odgovaraju vibracijskim načinima molekula u uzorku.

Ramanova spektroskopija vrijedna je analitička tehnika u različitim područjima, uključujući kemiju, znanost o materijalima, biologiju i geologiju. Može se koristiti u sljedeće svrhe:
- Kemijska analiza: Ramanova spektroskopija može identificirati kemijski sastav uzorka, pomažući u razlikovanju različitih spojeva ili materijala.
- Strukturna analiza: Pruža informacije o molekularnim strukturama, kristalnim strukturama i lijepljenju materijala.
- Kontrola kvalitete: Ramanova spektroskopija koristi se u industrijama poput farmaceutskih proizvoda za provjeru identiteta i čistoće tvari.
- Biološka primjena: Ramanova spektroskopija koristi se u biologiji za proučavanje bioloških molekula, kao što su proteini, DNA i stanice.
- Karakterizacija materijala: Koristi se za proučavanje svojstava materijala, uključujući polimere, keramiku i poluvodiče.