Nehaj, namjera i svjesni nehaj su oblici krivnje koji se koriste u kaznenom zakonodavstvu.
Nehaj je blaži oblik ili vrsta krivnje, a dodatno se razlikuje svjesni i nesvjesni.
Svjesni nehaj je kada počinitelj zna da postoji mogućnost da će počiniti kazneno djelo, ali olako vjeruje da se to neće dogoditi ili da će to moći zaustaviti.
Hrvatski Kazneni zakon (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23) (kasnije u tekstu KZ/11) opisuje svjesni nehaj u članku 29. stavku 2. : "Počinitelj postupa sa svjesnim nehajem kad je svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti."
Nesvjesni nehaj je niža razina krivnje od svjesnog nehaja koja se pojavljuje kada počinitelj nije svjestan da čini kazneni djelo, a s obzirom na okolnosti i prema svojim osobnim karakteristikama je morao biti svjestan te mogućnosti.
KZ/11 opisuje nesvjesni nehaj u članku 29. stavku 3., a opisuje ga ovako:" Počinitelj postupa s nesvjesnim nehajem kad nije svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, iako je prema okolnostima bio dužan i prema svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestan te mogućnosti."
Namjera je najteži oblik krivnje koji se može pojaviti kao neizravna namjera i izravna namjera.
Neizravnu namjeru karakterizira to da je počinitelj svjestan mogućnosti da počini kazneno djelo i to prihvaća, dok izravnu namjeru karakterizira svjesnost počinitelja da čini kazneno djelo, ali i želja odnosno sigurnost počinitelja da će ga počiniti.
KZ/11 definira izravnu i neizravnu namjeru u članku 28. stavcima 2. i 3.
KZ/11, čl. 28. st. 2.: "Počinitelj postupa s izravnom namjerom kad je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće ili je siguran u njihovo ostvarenje."
KZ/11, čl. 28. st.3. : "Počinitelj postupa s neizravnom namjerom kad je svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela pa na to pristaje."