Hrvatska je imala brojne vrhunske nogometne stručnjake, a Miroslav Blažević ističe se kao jedan od najvažnijih.
Ćiro je bio jedinstven trener, nezamjenjiv i poseban, čiji je utjecaj nadilazio ulogu običnog trenera. Bio je blizak ljudima, uvijek dostupan svima, te nikad nikome nije uskratio pomoć, čak ni u trenucima svoje najveće slave.
Miroslav Ćiro Blažević
Njegov život bio je pun neočekivanih trenutaka, počevši od rođenja. Iako je rođen 9. veljače 1935. u Dolcu na Lašvi u općini Travnik, službeno mu je kao datum rođenja upisan 10. veljače jer je njegov otac Mato tek dan kasnije stigao u matični ured.
Kao talentirani nogometaš, Blažević je igrao za zagrebačke klubove Dinamo i Lokomotivu, a kasnije i za Sarajevo i Rijeku.
Odlazak u švicarski Sion 1963. bio je presudan za njegovu karijeru jer je upravo u Švicarskoj stekao trenersko iskustvo koje će mu kasnije otvoriti vrata velike karijere. Vratio se u domovinu 1979. godine, preuzevši Rijeku, a 1980. postao je trener Dinama, što je obilježilo ključni trenutak njegove karijere.
S Dinamom je 1982. godine osvojio prvenstvo Jugoslavije, prvi put nakon 24 godine, a njegov prepoznatljivi bijeli šal postao je simbol te pobjede.
Njegova trenerska karijera trajala je više od tri desetljeća, ostavljajući dubok trag gdje god je radio. No, period od 1994. do 2000. godine, kada je vodio hrvatsku reprezentaciju, smatra se njegovim najvećim postignućem.
Bio je prvi izbornik koji je Hrvatsku odveo na veliko natjecanje, a na Europskom prvenstvu 1996. u Engleskoj stigao je do četvrtfinala. Dvije godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, ostvario je povijesni uspjeh osvojivši treće mjesto, čime je Hrvatsku svrstao među svjetske nogometne sile.
Ćiro Blažević nažalost je preminuo 8. ožujka prošle godine.
Foto: Hrvatska Pošta
