Svi hrvatski izbori su namješteni, osim možda onih 1990. godine. Sve ostalo je namješteno da HDZ može vječno vladati, bilo sam, bilo preko kontrolirane opozicije. SDP je ponekad pobjeđivao, ali između njega i HDZ-a nema razlike. Dapače, u HDZ je prešlo 97 tisuća komunista, u SDP-u ih je ostalo malo preko 60 tisuća. U biti, možemo reći da preko trideset godina imamo autokratsku vladavinu jedne stranke bez obzira koja struja te stranke bila na vlasti. Sustav je tako namješten da njima ide u prilog. Glasači HDZ-a su disciplinirani i izaći će (ako treba i na dva štapa), imaju ogromnu mašineriju uhljeba i njihovih obitelji pa ako mi ostali ne izađemo njihovi glasovi će prevagnuti. Ako izađemo i damo glas nekome drugome, imamo dvije mogućnosti. Prva je da će naš izbor prijeći praga, ali možda neće participirati u vlasti. HDZ hoće. Druga mogućnost je da naš izbor neće prijeći prag pa će po D'Hodntovoj metodi ti glasovi otići onima koji su prešli prag (među ostalim i HDZ-u). Treća je mogućnost križanje listića jer se takav ne može zloupotrijebiti i nitko neće dobiti glas. Međutim, HDZ-ovi birači su već izašli i bez obzira na mogućih 80% nevažećih listića, prevagnut će onih 20% HDZ-ovih. Koaliciju nije problem napraviti, žetončića je bilo i bit će. Pupi je tu uvijek, on je svačija udavača. Živimo u sustavu koji omogućava vječnu vladavinu HDZ-a. Od svih ostataka komunističke partije Hrvatske, HDZ je najuspješniji relikt i preslika partijskog stanja uma.