Za nikada ne voljeti nikoga nisam sigurna. Vrijedi li to i za mamu, tatu i slične jako bliske osobe?
Iz ostatka pitanja mi se čini da se misli na romantičnu ljubav. To jest zaljubljenost (crush) koja nakon duže romantične veze prerasta u ljubav. Tako nešto je moguće i rekla bih, čak normalno.
Osobe koje to ne iskuse (i neće nikada iskusiti jer ih ne zanima) na spektru su aromantičnosti.
S obzirom da pitaš i kako se to liječi, pretpostavit ću da osoba za koju pitaš nije aromantična jer osjeća da joj nešto "fali". Sama aromantičnost se ne liječi i nije poremećaj, no ako osoba u pitanju nije iskusila romantičnu vezu, a žarko bi to htjela - možda bi se trebalo zapitati što osim fizičkog izgleda treba za nekog privući.
Kakva bi osoba tu osobu mogla privući?
Ako je odgovor "Nikakva" i ne postoji nikakvo maštanje o vezi, dijeljenju života i svega što to podrazumijeva, moguće je da je u pitanju aromantičnost i da osobu u pitanju oko toga najviše muči to što se okolini čini "bezosjećajna".
Postoji i demiromantičnost (eng. demiromantic ukoliko hrv. izraz nije točan). Demi podrazumijeva formiranje romantične emocionalne privrženosti tek nakon određene doze (dubine) prisnosti i upoznatosti s osobom.
Moguće da osoba u pitanju samo ne vjeruje u onu "ljubav na prvi pogled" nego joj treba detaljniji pogled u osobnost te način razmišljanja i postupanja drugoga. Karikiram, no mislim da je jasno.
Takvom i još dubljem poznavanju danas, u užurbanom svijetu, imamo limitiran doseg i ljudi su udaljeniji nego što su bili nekad. Zato je možda najbitnije da osoba u pitanju shvati što ju muči u tom pogledu - nedostatak ljubavi ili ono "što će drugi reći".