Razlog zašto sam prije malo više od godinu dana siguran posao izvršnog direktora u velikoj firmi za distribuciju vina zamijenio nesigurnim poduzetničkim vodama otvaranjem vinske turističke agencije leži u tome što sam procijenio da je Hrvatska prepuna krasnih vinskih lokacija koje se moraju posjetiti. Bogatstvo naše države je u tome što na relativno malom području ima toliko lijepih stvari za vidjeti, pogotovo ako pričamo o vinima i vinskom turizmu. Osim u Lici i u Gorskom kotaru, u svim ostalim dijelovima Lijepe naše moguće je pronaći vinograde i organizirati vinsku turu.
I svaki od tih dijelova ima neke svoje posebnosti i prednosti. Nigdje vaš novac neće vrijediti više, i nitko vas neće ugostiti bolje od naših Slavonaca i Baranjaca. Često taj kraj zovem najiskrenijim dijelom Hrvatske, a u nekim od kutjevačkih podruma neće vas pustiti da idete dok niste sve probali. Baranja je ujedno regija u kojoj se nalazi (po meni) najljepša vinska cesta Hrvatske, ona na Banovom brdu.
S druge strane, Međimurje je još relativno neotkriveno iako velikim koracima grabi naprijed. Ni ovdje nećete ostati ni gladni ni žedni, a pogled s Mađerkinog brega na okolne vinograde, ali i na čak 4 različite zemlje koje se vide s vidikovca nešto je što ćete sigurno prepričavati svojim prijateljima.
Brežuljci Plešivice obavezna su destinacija za sve koji vole mjehuriće u čaši, a ujedno i najnagrađivanija vinska regija Europe po hektaru vinograda.
Istra svoju reputacije gradi već godinama i sigurno je predvodnik hrvatskog eno-gastro turizma, a Dalmacija, pogotovo van ljetne sezone, pruža nezaboravne trenutke kušanja vina i uživanja u brojnim autohtonim sortama s pogledom na more.
Znam da sam sada nabrojao sve, ali teško mi se odlučiti i nećete pogriješiti u kojem god smjeru se zaputili.
Tomislav Tuđen, Croatia by the glass
