Ponekad se kaznom i vikom može postići poslušnost, ali dugoročno to i nije neko rješenje. Naime, djeca često uslijed takve kazne postaju nesigurna, nemirna, teže uče i lažu roditeljima. Osim toga, znaju pokazati agresivnost, slabije se nose s frustracijom i imaju lošije odnose. Događa se i da van kuće rade gluposti jer strah od kazne nestaje čim roditelja nema.
Svako ponašanje je komunikacija, a na roditeljima je da razumiju što im dijete poručuje svojim ponašanjem, da održe granice i zadovolje njihove potrebe. Na taj način se pomaže djetetu da razvije emocionalnu inteligenciju koja je veći prediktor uspjeha od kvocijenta inteligencije jer se gradi sposobnost nošenja sa stresom, samopouzdanje i dobra slika o sebi. Jednako tako, gradi se odnos povjerenja i povezanosti koji traje cijeli život, a granice se postavljaju s jasnoćom i sigurnošću, bez prijetnji i kazni.