Zamislite DID brojeve (engl. DID = Direct Inward Dialing) kao osobne telefonske brojeve zaposlenika unutar jedne velike telefonske centrale (unutar kompanije). Umjesto da svi zovu jedan glavni broj vaše kompanije i onda čekaju da ih netko preusmjeri, DID broj vam omogućuje da direktno dobijete određenu osobu ili odjel. Bez DID-a, svi vanjski dolazni pozivi bi išli na glavni broj tvrtke, odnosno na tu veliku telefonsku centralu, a zatim bi telefonski recepcioner ili automatizirani glasovni sustav (IVR) preusmjeravao pozive na željenu ekstenziju (interni telefon) unutar kompanije.

To je kao da svaka soba u zgradi ima svoj poštanski sandučić umjesto da sva pošta stiže u jedan zajednički.
E sad, kod VoIP-a, ti DID brojevi su virtualni, što znači da pozivatelji mogu nazvati lokalni broj bilo gdje u svijetu, a poziv će se automatski preusmjeriti vama preko interneta, gdje god se nalazili.
DID brojevi su pojedinačni, "obični" telefonski brojevi (koji izgledaju kao standardni fiksni brojevi, npr. zagrebački broj s pozivnim brojem 01, splitski s 021, itd.)
Sve u svemu, DID brojevi čine komunikaciju bržom, jednostavnijom i mnogo profesionalnijom, dajući vam osjećaj lokalne prisutnosti čak i ako ste tisućama kilometara daleko.