U većini slučajeva roditelj kod kojega dijete ne stanuje i dalje ima skrbništvo, tzv. plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Kod zajedničkog skrbništva roditelji se dogovaraju kod koga će dijete stanovati, koliko vremena dijete provodi s pojedinim roditeljem, način donošenja odluka u ime djeteta, visinu alimentacije, te slična sporna pitanja.
Ukoliko je to u dobrobiti djeteta, roditelj može podnijeti sudu zahtjev za samostalnim skrbništvom. Ukoliko sud prihvati zahtjev, odgovornost za djetetovu dobrobit je u cijelosti (ili djelomično) odgovornost samo jednog od roditelja. Do samostalnog skrbništva uglavnom dolazi u slučajevima zanemarivanja i/ili obiteljskog nasilja.
Uglavnom sama rastava i promjena boravišta ne oduzima ocu/majki skrbništvo, već je to posebna sudska odluka donesena nakon konzultacija s roditeljima, djetetom i Centrom za Socijalnu Skrb.
