Da li odbijanje slušanja "cajki" s društvom na zabavi spada pod netoleranciju i ksenofobiju?

Question

Da li kategoričko odbijanje slušanja "cajki" i "narodnjaka" s miješanim društvom na zabavi (kućna zabava ili odlazak u klub) spada pod:

a) netoleranciju (neprilagodljivost)?

b) ksenofobiju (stah od stranog)?

Znači ne govorim da netko mora sam doma slušati takvu muziku, ali ono... radi ekipe i prijatelja kad se ide u večernji / noćni izlazak radi druženja i zabave i dobrog provoda.

Answer 1

Svako ima pravo na odabir muzike koja njemu odgovara bile to cajke,narodno,rock … al prilagođavanje u drustvu toj muzici koji vi nevolite ovisi o Vama. Ja nebi nazvala to ksenofobijom ali bi se složila sa time da je to mozda do neprilagodljivost jer ako je dobro drustvo i ako volite provodit vrijeme sa njima mislim da nikakva muzika nebi trebala biti prepreka da vi odete na party sa njima. Mislim da ako imate privatnu zabavu da bi se trebalo prilagoditi svima i pustat raznovrsnu muziku da svi budu sretni. Ja bi se osobno zbog dobrog drustva prilagodila njihovom odabiru muzike. Mozda nebi to slusala doma ili u autu dok se vozim al prihvaćanje različitih misljenja i ukusa je sasvim uredu i normalno.

Answer 2

Moj odgovor je pod a) Neprilagodljivost

Ja bih osobno radi društva i dobrog partija slušala bilo koju vrstu muzike samo da se svi dobro provedemo. Ja nemam ništa protiv cajki,narodnjaka. I ja ih osobno slušam.

I kada bi netko imao želju slušati rep,tehno,strane šta god nebi se žalila.
Ja rado poslušam bilo koju vrstu muzike i bilo koju pjesmu.

Moje društvo i ja slušamo cajke,narodnjake pod obavezno i svaki put. Ali imamo trenutke kad pustimo domaće,strane,onda one popularne s bassom…

Comments

Cajka baš u srce pogađa ! Nema do cajki kad srce boli .

---

Tako je,slažem se

Answer 3

U slučaju da slušanje cajki/narodnjaka izaziva u vama anksioznost, smatram da su tom slučaju ne vrijedi prilagođavati da bi se ugodilo potrebama većine. Koliko god da je važna kolektivna atmosfera, jer na kraju krajeva je najbitnije da se svi dobro i ugodno osjećate, a u slučaju da slušanje cajki izaziva nelagodu barem jednom od vas u društvu, onda nije vrijedno. U redu je ne osjećati se krivo i imati izbor neprilagođavanja.

Odbijanje slušanja cajki ne bih definirala kao ksenofobiju iliti strah od stranog, jer vjerujem da si bar jednom u životu bio izložen cajkama pa sigurno postoji razlog zašto ti takva vrsta glazbe ne odgovara.

Neprilagođavanje,  anksioznost, ugođavanje, cajke, ksenifobija

Answer 4

Ne slušam cajke iako mnogi oko mene slušaju. Prijatelji izbjegavaju cajke. Mi slušamo strane pjesme.

Našao sam se već s prijateljima na mjestima s cajkama. Nije baš ugodno na prvu. Dođeš baš radi prijatelja. I prijateljica! Nije strašno.

Ne znam... Vjerojatno oni koji su kao ja ali baš da izbjegavaju cajke očito imaju manji prag tolerancije na cajke. Rekao bih im:

Muzika ko muzika.

Mislim da mi mladi sve to prihvaćamo. Sve pa i cajke. Stariji možda i ne. Oni su problem. Sraz generacija!

Answer 5

Ma danas su ljudi egoistični i umišljeni. Definitivno neprilagođavanje takvim benignim stvarima kao što su glazbene note jednom, dvaput mjesečno s društvom spada i pod netoleranciju i pod neprilagodljivost i pod ksenofobiju u smislu straha od nepoznatog iako ti glazba realno ne može nauditi.

Ma gluposti su takvi komentari iako ja baš ne preferiram narodnjake...

Zar to znači da će modni dizajner izbjegavati odlazak po zdravu hranu na plac gdje su kumice koje prodaju seljački i nemoderno obučene? Ili dizajner interijera neće moći ući u bilo koju zgradu ili stan ili kuću koja nije u njegovom stilu?!

Ako je stvarno tako onda je to bolest. Inače mislim da takvi ljudi samo skreću pozornost na sebe neprihvaćanjem povremenog slušanja narodnjaka. Ego!

Znam jer sam i ja takav u nekim drugim stvarima. Zato vjerujte mi.