Prvo, psihičko nasilje je samo po sebi jako teško u sebi osvijestiti, a kamoli dokazati.
Sam pojam toksične osobe nije subjektivan jer dok je nama nešto toksično, drugima je super jer na podsvjesnoj razini imaju takve obrambene mehanizme da "toksičnost" mogu percipirati kao playful karakter ili slično.
Tako da kad je još u pitanju nasilje, žrtva se vjerojatno toliko dugo gashlighta da i sa samom sobom (samim sobom) teško može zadržati nit dokazivosti. A opet, postoje razlike u karakteru muškog i ženskog roda koje stereotipno portretiraju muškarce kao spore za tako neke kompleksno osjećajne i komunikacijske situacije.
Ne kažem da je to tako jednostavno ili da treba tako dijeliti svijet, no zrno istine postoji.
Sadašnji sustav gdje muškarci u najbližem krugu prijatelja ne smiju ispasti osjećajni nikako ne pomaže.
Mislim da je užasna šteta što muškarci tek sa ženama/ djevojkama/ prijateljicama mogu pričati o tako nekim stvarima. I to nakon nadvladavanja onog "muško-ženska prijateljstva ne postoje" stereotipa, jer pričanje o osjećajima nije nužno romantično čak i ako ste u vezi s tom osobom.
Također, što je sa slučajem Depp vs. Heard?
On pokazuje da ne vjeruju uvijek svi ženi i ne krive automatski muškarca.
Cijeli svijet, sa izuzetkom nekoliko "napornih" feministica je zauzeo Johnnyjevu stranu. Ne branim njezine postupke i žena očito ima mentalnih poteškoća, ali i nakon cijele hajke imala je tolike probleme da je odlučila promijeniti ime i napustiti cijeli taj svijet (svoj život) iza sebe.
S druge strane, Johnny Depp nastavlja sa svojom karijerom. Da imao je probleme, otkazani su mu ugovori i morao se namučiti da nastavi na nekoj skali prepoznatljivosti, ali nagađa se da se Pirati s Kariba 6 neće desiti bez njega.
Njega koji je u braku sa ženom 22 godine mlađom od sebe ostao bez dijela prsta. Ali isto tako je liječeni ovisnik čiji rastegnuti govor podsjeća na onaj Gorana Bare. U to vrijeme kad su jedan drugog zlostavljali dokazano nije bio trijezan.
