Svjetski dan beskućnika: Pogled kroz oči ljudi koji im pomažu svaki dan
„Nekada i mi potonemo, ali kad netko iziđe iz začaranog kruga beskućništva to čovjeka motivira da dalje ustraje u svom radu“ – Zvonko Mlinar
Povodom Svjetskog dana beskućnika (10.10.) treba se upoznati sa pričama ljudi koji većinu svakog svog dana posvećuju upravo beskućnicima – njihovom smještaju, prehrani, zdravlju, obrazovanju, ali i samopouzdanju, dostojanstvu, osjećaju pripadnosti svijetu koji ih okružuje.
Pišu im molbe za posao, guraju ih da razviju talent koji vide u njima, kao vratima prema boljim životnim stazama, kad preminu traže tko su kako bi mogli biti sahranjeni u krugu obitelji.
Zvonko Mlinar pune 42 godine radi u socijalnoj skrbi, od toga 12 godina neposredno s beskućnicima, tijekom kojih je, kaže, upoznao najmanje 1500 osoba koje su stjecajem nesretnih okolnosti završili u beskućništvu. Trenutno je voditelj projekta „Nova perspektiva za beskućnike“ i istovremeno volonterski djeluje kao izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike.
Ističe kako većina ljudi, kao i on, voli raditi s ljudima i pomagati im pa nije ni čudo da je čitavi radni vijek i volontirao u humanitarnim organizacijama i udrugama.
„Vjerojatno je to i psihološka potreba. Jednom je jedan moj šef – pomoćnik ministra, imućan odvjetnik koji prije stupanja na dužnost nikada nije imao dodira sa socijalom, rekao: Socijala je zaraza. Nikada nisam upoznao toliko dobrih ljudi kao u socijali.“
Prema njegovom iskustvu, ako dobiju šansu i odgovarajuću podršku, beskućnici lakše razbiju začarani krug, a kao posebnu motivaciju ističe uspjehe u težim okolnostima (ovisnici, počinitelji kaznenih djela) jer tada:
„dokažete da gotovo svatko uz odgovarajuću podršku i pomoć može izići, kako se kaže, na pravi put. Nekada i mi potonemo, ali kad netko iziđe iz začaranog kruga beskućništva to čovjeka motivira da dalje ustraje u svom radu“
Na pitanje o predrasudama, prepričava riječi jednog beskućnika:
„Sve moje šanse nestanu kada na razgovoru za posao spomenem da sam beskućnik. Postoje predrasude i ja tu ništa ne mogu“. Detaljniji uvid ima kroz istraživanje u sklopu projekta „Nova perspektiva za beskućništvo“, a ispitanici se iznadprosječno slažu s tvrdnjama kako je kvaliteta života u zajednici narušena povećanim brojem beskućnika u zajednici. „Percepcija mnogih je da su beskućnici neradnici, ovisnici, kriminalci, zlostavljači itd. Iako među beskućnicima ima i navedenih, većina je u beskućništvu završila zbog raspada obitelji, dugotrajne nezaposlenosti, mentalnih i drugih bolesti, starije životne dobi, ovrha itd.“
Cijelu priču Zvonka Mlinara pročitajte ovdje.
