Dopisivala sam se s jednim dečkom već neko vrijeme i odlučili smo se vidjeti uživo. Na viđanje me potaknulo to što je bio simpatičan preko poruka. No, na "spoj" je došao pripit. Sjeli smo u kafić, gdje je stalno ulazio u moj osobni prostor. Ubrzo sam napisala poruku prijateljici neka me nazove i neka glumi kako plače da bih mu rekla da se nešto dogodilo mojoj prijateljici te da zbog toga moram otići. Tada sam mu izmislila kako je prijateljicu udario dečko, kako je ona izvan sebe i da moram otići. Čak i nakon što sam mu rekla za tu "situaciju" jedva me pustio da idem. Rekla sam mu da ću se potruditi da se vratim kasnije. Hrvatska nogometna reprezentacija je to popodne igrala utakmicu za 3.mjesto pa je on ostao u kafiću gledati utakmicu. Cijelo vrijeme mi je pisao poruke i pitao kad ću se vratiti. Meni ga je bilo žao jer je došao u moj grad samo zbog mene, a ipak je živio nekih 60 km dalje...pa samo ga tako odlučila ispoštovati, iako nisam imala dobar predosjećaj. Vratila sam se, a on je već bio uvelike pijan. Čekala sam ga na klupici u parku, gdje sam mu objasnila kako mi je žao, ali da neće biti ničeg između nas. On je nakon toga sav potonuo i počeo mi pričati svoju životnu priču. Shvatila sam da čovjek stvarno ima problema, a i da je već bio na odvikavanju od alkohola. Rekao mi je i da je bez novaca te da je morao posuditi od šefa novce za autobus kako bi stigao do mene. Ponovno je počeo ulaziti u moj osobni prostor, a ja sam se već stvarno krenula plašiti. Pokušavala sam mu objasniti da je zadnji autobus za njegov grad već otišao te da ima samo još jedan vlak koji ide za 40-ak minuta. Ponudila sam mu da idem s njim do željezničke stanice jer on nije znao gdje je to. No, on kako je bio pijan, trebalo mu je dosta vremena i mog objašnjavanja da shvati to. Zvao je prijatelja i zamolio je da dođe po njega jer da nema kako kući. Prijatelj ga je odbio, a ovaj dečko mu je sve opsovao. Tada je već postao poprilično ljut pa sam odlučila otići jer sam se sve više bojala. Pozdravila sam ga i zamolila neka otiđe na vlak. No, on na vlak nije otišao nego je cijelu večer nastavio piti u kafiću i slao mi glasovne dok ga nisam blokirala. Odblokirala sam ga idući dan, jer sam ipak bila zabrinuta gdje je bio cijelu noć, pošto se nije imao kako vratiti kući. Javio mi se popodne i rekao kako je zvao policiju neka ga odvezu jer nema kud. Policija ga je odvezla na psihijatriju u Pulu, jer su očigledno uvidjeli da je alkoholičar. Na (ne)sreću, nisu ga zadržali već je samo prespavao. Ispričao mi se je, tu smo naravno prekinuli kontakt. Pošto je to bio 12.mjesec, javio mi se još jednom za par dana i samo čestitao Božić. Od tada se hvala Bogu nismo čuli.
