Ne bih rekla da na ovo pitanje postoji jednoznačan odgovor. Barem ne danas. Dok neki ljudi s autizmom smatraju da je ovo invaliditet, drugi smatraju da je to stanje osobe.
Zbog poteškoća s kojima se ovakve osobe suočavaju u svakodnevnom životu, one mogu imati poteškoća u socijalizaciji, komunikaciji, učenju, pa i izvršavanju svakodnevnih zadataka. I tako ove poteškoće mogu utjecati na njihovu sposobnost življenja. Što je pak karakteristika svih ljudi koji imaju neki invaliditet. Medicina danas zagovara ovu tezu da je to poteškoća, odnosno oblik invaliditeta. Pokazatelj tome je da i Pokret osoba s invaliditetom RH čini i Savez udruga za autizam Hrvatske.
Druga strana zagovara da je autizam stanje osobe. Oni najčešće naglašavaju jedinstvenu snagu i talente autističnih osoba. Neke takve osobe mogu imati izuzetno dobro pamćenje (neki pamte svaku riječ koju čuju) ili kreativan um (nadareni umjetnici) ili sposobnost da se usredotoče na detalje (hiperfokusiranost). Ove snage mogu im pomoći da uspiju u različitim područjima života u kojima neki "normalni" ne mogu. No, budimo realni, takve mogućnosti nisu česte i generalno su vrlo rijetke.
Ipak, svi se slažu da autizam može onom tko živi s njim predstavljati životne izazove. Ponekad im je teško razumjeti druge pa i bliske osobe. Teško reagiraju na društvene signale. Također mogu imati poteškoća u verbalnoj, pa i neverbalnoj komunikaciji.