Mislim da je empatija čisto sposobnost da uvidimo da netko pati i da se automatski ne zapitamo "Dobro zašto samo ne pokuša npr. biti sretan, smršaviti, naći posao?" Empatija nam govori da svatko ima svoje probleme i možda će ih jednom nadvladati, a možda i ne. S time se živi i svi imamo nešto oko čega se mučimo.
Suosjećanje se dešava kad napravimo još par koraka prema toj osobi koja pati. Pokušamo ju razumjeti, ući u njezine cipele i vidjeti koliko je duboka ta patnja. I to radimo u okvirima u kojima nam ta osoba dopušta. U protivnom to nije niti empatija, već zadiranje u tuđu privatnost.
Znači suosjećanje nije samo pokušaj razumijevanja i prihvaćanja te osobe. Suosjećanje je pokušaj da usvojimo još jedan način gledanja na svijet kroz oči osobe koja je možda toliko duboko u problemu da ni ne vidi dalje od tog stanja. Najbolje funkcionira kad ne pokušavamo radi tog "uzvišenijeg plana" nego čisto iz ljudskosti.
