Osim što su neki ljudi sposobniji za empatiju od drugih, postoje i prilike kad će svatko od nas uvidjeti da je netko s nama empatičan i kad isto to nećemo doživjeti. Naravno, moguće da ju tada niti ne pokazuje. No to ne umanjuje činjenicu da budućim doktorima već prvi tjedan na studiju govore da odustanu ako su na tom faksu zbog para.
To nije profesija koju je moguće samo tako steći. A još ju je teže steći ako se ne osjeti poziv koji je neki zbroj brige za ljude, ega i obećavajuće plaće.
To što nam se ChatGPT čini empatičnijim znači samo da su ga programirali da se pretvara da ima osjećaje. Zaključili su da će ga ljudi više koristiti ako im je sličan i tako su i napravili napravili. Zašto i ne bi kad regulative u tom području još nema.
S druge strane, doktor se ne mora pretvarati da je sličan svojim pacijentima do razine gdje razumije i suosjeća se s njihovim mukama. U nekom trenu mu je možda i drago ako pacijent za kojeg nakon 10 sati rada nije imao kapaciteta da mu po treći put postavi isto pitanje. Još sam malo i rekla kakve pritužbe umornih doktora sam čula.
Neki doktori su i nepristojni, izderavaju se i slično. Ali nije kao da smo mi kad dođemo u ordinaciju bespomoćna djeca koja nikad ne snose posljedice. S nekima je dovoljno da smo slatkorječivi ili da razmijenimo koju ugodnu - i doktorima će dobro doći predah od rutine. Za druge je jednostavno opcija da ih pregrmimo, ili ako je moguće tražimo nekog drugog stručnjaka.
