Ukratko dobila je puno praznih obećanja i neke loše nespomenute stvari.
Stalno se ističu prednosti koje ima država ako pristupi EU a posljedice o kojima nije bilo ni riječi građani osjete na svojoj koži.
Kao pozitivne stvari navodi se da sada Hrvatska ima utjecaj na unutarnje tržište, na glasovanje koga primiti u EU od preostalih država, ima predstavnike u Europskom parlamentu, ima pristup fondovima, ima veće i olakšane mogućnosti da rad i studiranje u EU, manje će biti korupcije i više će biti demokratije i zaštite prava.
Međutim to što su jednostavnije i veće mogućnosti za rad i studiranje unutar drugih zemalja EU dovodi do "odliva mozgova" odnosno do odlaska mladih i perspektivnih ljudi koji bi mogli možda poboljšati ekonomiju i stanje u državi. Umjesto njih zapošljavaju se strani radnici sve više, usvajaju se zakoni koji nameće EU, gubi se nacionalni identitet.
Iako obećavaju manjak korupcije ipak se korupcija jednako dešava i to bude samo aktuelna tema u medijima, i taj se problem ne rješava.
Ipak nije sve tako crno. Nezaposlenost je smanjena sa 17% na 7%(to ne znači da su posao našli u Hrvatskoj nego možda u drugoj državi što je svakako dobro za njih) , profit od izvoza se uduplao i bruto društvenih proizvoda je povećan sa 59 milijarde na 79 milijarde dolara.
Ipak uvođenjem nove valute neki od građana strahuju da je to tek početak odricanja od nacionalnog identiteta.
