Uvijek sam imala dojam da se pravila ove igre prenose usmenom predajom. Prvo pravilo: Kaladont se igra kad je ljudima dosadno.
Nije bitno koliko je igrača, ali kao i sa svim društvenim igrana - zabavnije je kad nije samo dvoje, a opet previše ljudi može dovesti do zabune oko redoslijeda "igranja". Igra je jednostavna, izgovaraju se riječi, najbolje imenice da npr. ne bude repetitivno kao s glagolima i završetcima na -LA (igraLA) i sl.
Igra se tako da kad netko izgovori riječ, idući igrač svoju mora smisliti na dva završna slova prethodne. Npr. prva riječ je nogomET, druga može bit ETan i tako dalje. Igra se nastavlja dok jedan igrač ne izgovori riječ koja završava na -KA. Npr. olovKA - tada mu idući igrač može reći KALADONT i tako ga izbaciti iz igre.
Wikipedia (najpouzdaniji izvor ikad) kaže da je igra popularna među Slavenima, jer nema riječi koja završava na -NT. Zato iz igre i ispada onaj tko omogući da iduća riječ bude KALADONT.
Također, osim imenica mogu se izgovarati i glagoli u infinitivu (boring) i cijela fora igre je što se riječi moraju izgovarati brzo. Zato se nekome i omakne da kaže riječ koja završava na -KA.
Koliko se sjećam, mi smo ju znali igrati na moru, jako kasno i ne prebrzo. No eto, dovoljno nam se spavalo da bi se i nama omaklo 