Da se ne duplam, odgovorit ću i za desničare i za ljevičare.
Okosnica stereotipne podjele je tvrdnja da su pametni mladi lijevo orijentirani, dok u starosti ljevičarima ostaju samo budale (postoji citat, no raskasapila bih ga da ovako ne parafraziram).
Ova tvrdnja potvrđena je ako se gleda na činjenicu da u Hrvatskoj vlast zadržava vladajuća stranka zbog vjere starijih da je HDZ stvorio državu. Naklonosti HDZ- u je pomogla tadašnja mobilizacija stanovništva putem medija - tada je bila nužna, no posljedice su još vidljive. Naravno, ima tu i puno mladih koji glasaju za njih jer to radi i cijela njihova obitelj, no isto je činjenica da stanovništvo Hrvatske u globalu stari.
No tvrdnji ne ide u prilog što su danas istraživanja pokazala da postoji značajan jaz između mladića i njihovih vršnjakinja. Muški adolescenti su pretežito desni, a djevojke su sve više aktivne ljevičarke.
Dok su one za jednakost u svemu, priznanje svih manjina i socijalnu sigurnost, mladiće više gone tradicionalne vrijednosti. Težnje za obitelji, ekonomski probitak najjačih među koje se i sami nastoje progurati te vjernost prema autoritetima.
Obje strane na taj način gube zajednički jezik, gube se u vlastitim filter balončićima i podložni su da ih iskoriste idući Andrew Tate ili coachevi koji propovijedaju o vlastitoj istini.
Tako da bih rekla da dok se za desničare tvrdi da su zatupljeni vlastitim uvjerenjima, isto se odnosi na ljevičare koji se zbog predbacivanja sitnica drugima ne mogu ujediniti (trenutna hrv. ljevica).
Desnica bi trebala biti naklonija Crkvi, ali pogledajte papu. Dok se mnogi sad doslovno prave većim vjernicima od njega, on propovijeda o jednakosti LGBT zajednice i radi dosta velikih iskoraka u stajalištima Crkve. Tako da nisam sigurna koliko više možemo stereotipno promatrati mindset jednih ili drugih, kad ti mentalni sklopovi u politici sve više naliče na populizam.
