Obrt Kobali šeširi predstavnik je trajne zagrebačke tradicije ručne izrade pokrivala za glavu čiji se razvoj temelji na višegeneracijskom prijenosu zanatskog znanja. Obiteljska tradicija u izradi pokrivala za glavu počinje neposredno nakon Drugoga svjetskog rata kada je Katarina Šušteršić Kobali radila u krznariji Tomić u Masarykovoj ulici usvajajući specifične metode oblikovanja šešira koje su bile karakteristične za tadašnju građansku kulturu odijevanja. Njezina kći Nada Kobali 1970-ih godina osniva samostalan atelijer i afirmira obrt kao prepoznatljiv modni proizvođački identitet grada razvijajući modele utemeljene na ručnoj izradi, individualnoj proizvodnji i estetici građanske elegancije i klasičnog stila.
Tijekom sljedećih desetljeća atelijer stječe široku klijentelu, a osobitost proizvodnje očituje se u modelima šešira izrađenim po mjeri, oblikovanim na drvenim kalupima, pomno konstruiranim rubovima i diskretnim dekorativnim intervencijama usklađenim s potrebama naručitelja. Takav pristup ističe tehničku vještinu, razumijevanje proporcija i estetskih načela čime Kobali šeširi postaju unikatni predmeti koji spajaju modni zanat i primijenjenu umjetnost.
Nakon smrti Nade Kobali 2019. rad atelijera preuzima Marina Kobali, koja nastavlja praksu ručnog oblikovanja i očuvanja tradicionalnih postupaka istodobno prilagođavajući proizvodnju suvremenim estetskim i tržišnim okolnostima. Danas Kobali šeširi djeluju kao specifičan primjer obiteljske manufakture koja spaja povijesni kontinuitet, zanatsku preciznost i kulturno značenje šešira kao simboličkog obilježja zagrebačke građanske mode.
