Ego je puno više od običnog egoizma koje svi povezuju sa egom. Iza nadmenosti, narcisoidnosti i potrebe za dokazivanjem "agresivnog" ega stoji isti strah zbog kojeg "pasivni" ego bježi u pasivnost i udovoljavanje drugima. Drugim riječima, "dobrice" i "žrtve" su pod istim utjecajem ega kao i "nasilnici" i "spasitelji".
Ne postoji "dobar" ego jer on uvijek proizlazi iz straha. Možemo i trebamo uvijek brinuti o sebi, ali iz snage, a ne iz straha. Ovaj dio zahtijeva posebnu elaboraciju.
Kako sam detaljno objasnio u svojoj knjizi "ego, ljubav, istina", naš ego su zapravo sve naše nezrelosti, odnosno svi naši svjesni i nesvjesni strahovi koji se manifestiraju kao sebičnost, potrebe, odgađanje, iluzije, uvjerenja, zamjeranje i sumnja. No, ti izazovi su tu, ne da nas sputaju, nego samo kako bi nam dali izazov i time nam dali priliku da nas nauče "vještine samoostvarenja" poput puštanja, odgovornosti, nesebičnosti, prihvaćanju stvarnosti i nas samih, oprostu, novim iskustvima, odlučnosti ili slobodi.
Znači, ega se oslobađamo učeći "vještine samoostvarenja", odnosno ako na primjer; nismo odgovorni, počinjemo proučavati i učiti što znači vještina odgovornosti, a kao nagradu za prevladani izazov i naučenu vještinu ćemo dobiti samopouzdanje, kritično razmišljanje ili mirnije misli. Rastemo jedino prevladavajući izazove, odnosno strahove, a sve što tražimo, dobre odnose, poštovanje ili posao dobivamo kao posljedicu prevladanih strahova - ega.
Logično je, ako smo sebični ili neodgovorni, ne možemo biti "uspješni" ili sretni, igrica jednostavno ne radi tako