Na pretnju biram uvek da odgovorim granicom, o kakvom kompromisu mi možemo da pričamo ako osoba meni otvoreno preti? Apsolutno nikakvom.
Smatram da kompromis može da se postigne između dve razumne osobe koje su zarad dobrog odnosa spremne da postignu neki kompromis i da se dogovore. Osoba koja ti preti nije ti prijatelj, ne želi ti dobro, imaš potrebu da se zaštitiš, zato tu nema reči o lepom razgovoru punog razumevanja.
Obično se desi da i osoba kojoj se preti počne da preti ali ja uvek biram da se ne spuštam na taj nivo i da uz jasno postavljenu granicu prekinem neprijatan razgovor. Tipa: Ne možeš ovako da razgovaraš sa mnom, molim te izađi iz kancelarije... (dajem poslovne primere).
Ukoliko smatram da je ozbiljna pretnja u pitanju, koja npr može da ugrozi moj život, uvek bih takvu situaciju prijavila policiji (iako je slaba vajda od toga, pogotovu ako si žena - o čemu svedoči sve veći broj femicida i u Srbiji a i u regionu).