U svemu, pa tako i kod prijetnje, najbolje je ostati stoik. Stoička filozofija je meni osobno nabolje pomogla kod razumijevanja sebe i drugih i adekvatnog reagiranja na tuđe ispade. Jednostavno, život vas dovede u situaciju da ne možete učiniti ništa jer što god učinili izazvat ćete bijes kod druge strane jer druga strana može samo pobjesniti kad vidi da vas ne može kontrolirati ili nema čime ucijeniti. Tada pribjegavaju prijetnjama. Ako to ne uspije, tada će nalaziti druge načine da vam prirede pakao od života. Makar taj pakao bio ograničen na kaznenu prijavu.
Na prijetnju treba ostati smiren, staložen, ne pokazivati strah niti bilo što zbog čega bi druga strana stekla dojam da vas njezine prijetnje diraju. Odšutjeti i maknuti se ako je ikako moguće ili ako nemate neki adut protiv te druge osobe. Šutnja nije uvijek slabost jer nikad se ne zna što vi takvi šutljivi planirate u tajnosti dok druga strana misli da je pobijedila. Reagirati bijesom ili vrijeđati može samo dati još više materijala drugoj strani do mjere da u neke vaše reakcije ili riječi utužive. Nije loše snimiti iako je to neovlašteno snimanje, a snimka se ne priznaje na sudu osim ako se ne napravi transkript. Vi ćete u svakom slučaju imati dokaz o tome s kim ste imali posla.
Ego se može pokazati na način da se postave granice. U drugim stvarima ne. U ostalima može kompromis onoliko koliko ste spremni daleko ići, ali kompromis ima svoja ograničenja nakon kojih je na redu ego. Primjerice, kad je riječ o poslu, vaše povlačenje granica značilo bi npr. da nećete pristati raditi na crno ili ako hoćete, ali onda da to završi u određenom roku. Primjera kod posla je niz. Ili nađite drugi posao.
Na internetu je dosta likova koji će prijetiti da bi se prijetilo i da bi sebi dali na važnosti, a neće ni pomisliti uživo se naći s vama kao što najavljuju. To su kukavice kojima internetska anonimnost omogućava nekažnjene podvale i daje im hrabrost za ono za što u stvarnom životu nemaju petlju. Ili navlače sugovornika da im zaprijeti kako bi mogli tužakati na osnovu nečega. Nekima se život svodi na to jer nemaju vlastiti.
U privatnom životu najčešće nemate izbora osim razlaza, bio to partner ili obitelj. Kompromisi su stvar koja sve više gubi na važnosti, sve je više narcisoidnih japajakala koji su "ja pa ja i ja u pravu, ti u krivu" ni ne pokušavajući postaviti sebi pitanje ima li u nečemu o njihove krivice i je li baš sve kod njih ispravno. Ako ste po prirodi različiti karakteri, pitanje je vremena kad će kompromis postati nemoguć jer jedna strana ne želi niti može razumjeti drugu i obrnuto. Tako je u većini slučajeva. Ili možete pristati na neki kompromis radi mira u kući, ali tada radite protiv sebe i vaše će zdravlje to i pokazati kad-tad. U takvom slučaju najbolje je na sve ili ništa jer ako se s nečim ne možete pomiriti tad je najbolje biti sam. Vi ste ipak ona osoba koja će biti s vama do kraja života i šteta bi bila razboljeti tu osobu zbog drugih. Koliko god to drugi bili dobri ljudi i možda bolji od vas samih. S druge strane, kad tako nastupamo trebali bismo se zapitati i analizirati zašto nam je toliko bitna za jedna stvar za koju smo zapeli, kako smo je i zašto počeli smatrati toliko važnom, što gubimo bez nje i je li zaista toliko vrijedna gubljenja nekih odnosa. Na kraju možda shvatimo da ta stvar i nije toliko bitna i pogotovo nije vrijedna nekog odnosa koji bi bio kvalitetan da ga zbog nje nismo izgubili. Problem je što su ljudi postali jako površni, a introspekciju smatraju gubljenjem vremena.
Prije svega, probajte se ne dovesti u situaciju u kojoj ćete slušati prijetnje. Koliko god je to moguće.
