Rekla bih da s obzirom na popularnost biografskih filmova u zadnje vrijeme, a koji se fokusiraju na detaljno istraživanje pa onda i interpretaciju života poznatih osoba (npr. Bohemian Rhapsody iz 2018. ili Rocketman iz 2019. ili Elvis iz 2022. godine), bilo je za očekivati da i ovaj najnoviji film ide u tom smjeru. Meni je tu dobra činjenica da je baš ovaj film Dražen (2024) stavno uspio privući veliki broj gledatelja i to, pazi, ne samo košarkaških fanatika, već i onih koji možda nisu toliko upoznati s životom i karijerom poznatog košarkaša.
Rekla bi da je tu meni bitno da film uspije da svima nama dočara tu Draženovu strast prema košarci. Jer ja nisam fan košarke. A to su uspjeli. I onda tu njegovu osobnost. I to na način koji je meni bio baš vrlo emotivan.
Čitala sam da su ipak neki očekivali nešto drugo. Na primjer da će se film više fokusirati na određene aspekte njegova života. Ali meni možda onda film ne bi bio toliko zanimljiv već više suhoparno dokumentaran. Iako, moramo se razumjeti, volim ja i dokumentarce, ali ovako snimljen o Draženu (i ostalim poznatima) meni osobno je ipak bolji pristup.
