Teško je tome dokučiti, ima puno faktora koji se isprepliću. Svakako treba uzeti u obzir i da se na depresiju danas obraća više pažnje. I prije je slučajeva bilo puno, no oni nisu dijagnosticirani ili liječeni na vrijeme - umjesto toga simptomi su se "gurali pod tepih".
Osim toga, ono što je definitivno pridonijelo razvoju depresije kod mladih svakako su uvjeti u kojima oni odrastaju.
Najočitiji "krivac" su društvene mreže. Ovisnost o dopaminu koju one izazivaju nisu jedine - tu su i stalna uspoređivanja kojima su konstantno izložena današnja djeca u razvoju. To stvara osjećaj da djeca kao individue nisu dovoljna, povećava im anksioznost i snižava njihovo samopouzdanje, što je posebno bitno u osjetljivim godinama razvoja identiteta.
Iz sve veće online povezanosti izvire i drugi problem, pomalo paradoksalan. Povećane usamljenosti zbog sve manje bliskih, iskrenih odnosa smo svi svjesni. Mnoga djeca pate od manje dubokih, sigurnih odnosa u kojima se mogu povjeriti. Bilo da se žele osloniti na roditelje, vršnjake ili izgraditi svoje mjesto u zajednici. Ta slika - gdje pripadamo, kamo se uklapamo jako je bitna u pronalasku odgovora na pitanje "tko smo mi sami" i posebice dolazi do izražaja kod mladih koji otkrivaju svoj unutarnji kompas i sustav vrijednosti.
Očekivanja od djece danas su također veća no ikad. Svijet se naizgled urušava, to se ne čini samo njima koji su 24/7 uronjeni u svijet društvenih mreža bez da znaju razlučiti bitno od nebitnog. Danas se na djecu sve slijeva, ili im se bar tako čini. Dok egzistencionalne krize i prognoze o propasti svijeta vrebaju iza svakog čoška, od djece se očekuje da budu odlikaši. Svi moraju imati 5.0, moraju se baviti sportom, super izgledati i brinuti oko svog društvenog statusa.
Današnja djeca pored toga manje se igraju. Provode manje vremena vani, jednostavno trčeći, igrajući lovice, ledene kraljice, skrivača ili koje druge igre koja je pripadnicima prethodnih generacija prirodno regulirala emocije bez da su toga bili i svjesni.
Roditelji su toga sve manje svjesni, i sami preopterećeni poslom, svojim pametnim telefonima i 101 problemom današnjice. Zbog toga nisu svjesni što se dešava u životima njihove djece, ili možda ako su svjesni uspjeha - nisu svjesni patnje kroz koju dijete prolazi da bi do uspjeha došlo. Jer je na van sve savršeno.