Redakcija u rubrici Društvo od
Otkuda to dolaze Hrvati na ovo područje Hrvatske danas?

Prijavite se ili registrirajte kako biste odgovorili na ovo pitanje.

2 odgovor(a)

+6 glasa
Marina Vuka od

U uglednom svjetskom znanstvenom časopisu Nature 3. rujna 2025. objavljena je studija Ancient DNA connects large-scale migration with the spread of Slavs (Drevna DNA povezuje velike migracije sa širenjem Slavena) s rezultatima istraživanja međunarodnog tima od 42 istraživača iz Njemačke, Austrije, Poljske, Češke i Hrvatske, predvođenog konzorcijem HistoGenes koji je dao odgovore na pitanja vezana uz doseljenje Slavena s prvom sveobuhvatnom studijom drevne DNA srednjovjekovnih slavenskih populacija. S hrvatske strane u istraživanju i nastanku studije sudjelovali su akademik Mario Šlaus, upravitelj Antropološkog centra Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, i bivši ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru dr. sc. Radomir Jurić.

Sekvenciranjem više od 550 do danas neanaliziranih drevnih genoma tim je otkrio da genetski tragovi Slavena upućuju na njihovu pradomovinu u području od današnje južne Bjelorusije do središnje Ukrajine koje se poklapa s onim što su jezične i arheološke rekonstrukcije dugo sugerirale.

„Isto kao i zajednice koje su naselile istočnu Njemačku i Poljsku, Hrvati dolaze s područja kojega čini moderna južna Bjelorusija i sjeverna Ukrajina, uglavnom uz gornji tok rijeke Dnjepar. Nismo još sigurni kada su krenuli na put, ali na istočnu obalu Jadrana stižu u drugoj polovici 7. stoljeća, što ne znači da ih se dio nije doselio i ranije. Dakle, našim istraživanjima potvrđeno je doseljenje Hrvata u sedmom stoljeću, iako je hrvatsko ime prvi put zapisano tek u devetom stoljeću nakon stvaranja hrvatske države, a što se tiče pradomovine Hrvata, ona se uobičajeno smještala u južnu Poljsku i sjevernu Češku, dok ju rezultati naših istraživanja smještaju dosta sjevernije i istočnije. Važno je istaknuti dvije stvari: radilo se o migraciji izdaleka, pri čemu su ljudi morali prijeći put od 2500 do 3000 kilometara, uglavnom pješice, i doseljavale su se čitave zajednice, ne samo muškarci, a u povijesti su rijetki slučajevi da se seli cijeli narod. U odnosu na obrazac koji je uočen u sjevernijim migracijskim područjima, hrvatska priča je priča o promjeni ali i kontinuitetu. Naime, drevna DNA iz Hrvatske pokazuje značajan priljev novog istočnoeuropskog podrijetla, ali ne i potpunu genetsku promjenu. Umjesto toga, istočnoeuropski doseljenici miješali su se s lokalnim populacijama stvarajući nove, hibridne zajednice. Treba istaknuti i to da su Hrvati, za razliku od drugih sličnih zajednica, rado primali došljake tijekom putovanja, a kad su došli primali su i starosjedioce, i među njima nema razlike, već vlada egalitarizam pa su tako jedni uz druge pokapane genetski različite osobe“, kaže akademik Mario Šlaus

Stvaranje takvih miješanih zajednica jasno se vidi na nalazištu Velim, jednom od najvažnijih nalazišta za razumijevanje starohrvatske povijesti, dobro uščuvanom zbog pjeskovitog tla, koje je otkopao i analizirao bivši dugogodišnji ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru dr. sc. Radomir Jurić, gdje neki od najstarijih ukopa pokazuju tragove novih istočnoeuropskih doseljenika ali i do 30% ranije postojećeg lokalnog stanovništva. U Hrvatskoj stoga slavenska migracija nije bila osvajački val, već dugotrajan proces miješanih brakova i prilagodbe što je rezultiralo kulturnom, jezičnom i genetskom raznolikošću koja i danas obilježava ovaj dio Europe.

Ova studija ne rješava samo povijesnu zagonetku kako je nastala jedna od najvećih  propadajućim carstvima oko sebe. Njihova društvena otpornost, relativno jednostavna ekonomija i spremnost na prilagodbu činili su ih dobro pripremljenima za razdoblja

„Širenje Slavena vjerojatno je bio posljednji veliki demografski događaj kontinentalnih razmjera koji je trajno i temeljno preoblikovao genetski i jezični krajolik Europe“, kaže Johannes Krause, direktor Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju i jedan od glavnih autora studije.

Foto: Velim Šlaus 

+5 glasa
Goran Gonar od
uređen od Goran Gonar

Ono u što definitivno nema sumnje, Hrvati (najveći dio njih) je došao iza gorja Karpata. Samo gdje su došli i kako su se mješali. Dajem svoj odgovor na ovo pitanje...

Hrvatski tj. slavenski genetski haplotip R1a je raširen od jugoistočne Poljske (Krakov) do Save

Jedna od činjenica je da se sve to područje preklapa i sa obitavaljnjem današnjeg stanovništa čije prezime je i sam naziv za hrvatski narod. Najčešće prezime u sjevernoj Hrvatskoj je - Horvat! Dva među deset najčešćih prezimena u Mađarskoj su Horvath i Kovacz (kod nas Kovač). Najčešće prezime u Slovačkoj je Horvat. Nadalje, Horvata u raznim inačicama ima i u istočnoj Austriji (Grac - Gradišćanski Hrvati), pa i u Sloveniji (prezime Hrovat). U Češkoj i Poljskoj se Horvat kao prezime rijetko pojavljuje, ali je zato Kovač i dalje dominantno prezime.

Nadalje, Hrvati su onomad pretežito naseljavali nizinske krajeve jer smo bili uglavnom ratari. Zato je i malo Hrvata prešlo južnije od rijeke Save. Znamo da su južno od Save brda i gorski lanci koji su nepogodni za ratarstvo. Iako su područja Bosne i Hercegovine, Like, Gorskog Kotara, Istre, Primorja, Dalmacije i Crne Gore, Hrvati svakako naselili, oni su tu ostali manjina u odnosu na domicilne Kelte, Histre, Liburne, Japode, Delmate, Daorse, ...

Također, danas znamo da je na Dinarskom planinskom području ostao dominantan gen starosjedioca, dok je slavenski i tu manjinski. Taj tzv. "dinarski gen" je jedan od najstarijih u Europi. Kao što su Kelti (u Irskoj) i najvjerojatnije najstariji narod EuropeBaski (na Pirinejima).

"Mađari su više Hrvati (Slaveni) nego oni Hrvati koji dolaze južno od Save."

Zaključno iz svega ovoga gore, mogu reći da Mađari su više Hrvati (Slaveni) nego oni Hrvati koji dolaze južno od Save. Kod Mađara je prevladao mađarski jezik zbog najezde agresivnijih Huna, turskog naroda koga je predvodio Atila ("Bič Božji") i koji se sastojao od konjanika ratnika i lovaca, koji su bili čista suprotnost za miroljubive poljoprivrednike (Hrvate). Oni zajedno, i Huni i Hrvati, su se paralelno naseljavali u tada slabo naseljeno područje Panonske nizine gdje su nekoć dominirale Vučedolska i Vinčanska kultura.

Genetika Hrvata...

U panonskim dijelovima Hrvatske u priličnoj većini je najtipičniji slavenski R1a genetski haplotip, a u dinarskim i jadranskima takvu većinu ima I2a haplotip, ali on nije starosjedilački (E1b, R1b i J2b – kakve imaju Albanci, Vlasi i Grci, a koji imaju malo I2a) kako se mislilo početkom 21. stoljeća, već mu je u međuvremenu utvrđeno porijeklo (najveća raznolikost i starina) u Ukrajini, Belarusi i jugoistočnoj Poljskoj – pradomovinama Slavena. Dakle, dakle došao je sa Slavenima. Ali to ukazuje i da je vrlo lako moguće da su preci današnjih Hrvata u Hrvatsku došli u više različitih migracija, od različitih slavenskih područja ili rodbinskih grupa ili plemena.


*Sve te statistike su od Y kromosoma sadašnjih populacija. Znanstveno-istraživački radovi se temelje na analizama fragmenata DNK iz kosti s raznih arheoloških nalazišta.

Možda Vas zanimaju i ova pitanja...

2 odgovora 2.4k 👀
4 odgovora 5.8k 👀
1 odgovor 226 👀
2 odgovora 578 👀
2 odgovora 727 👀
2 odgovora 830 👀

Medijska platforma Znatko

NAJNOVIJE VIJESTI

Impressum | Znatkova redakcija

17.1k pitanja

27.1k odgovora

10.7k komentara

1.8k korisnika

...