S nasljedstvom skromnog standarda stanovanja iz doba socijalizma, rata i ratnih stradanja, prepuštanja stanovanja kao temeljne potrebe tržištu, bez zemljišne politike i djelotvornih programa prostornog planiranja, nezakonitih bankarskih stambenih kredita u švicarskim francima, centraliziranih stambenih programa čiji učinci nisu evaluirani, bez provođenja stambenih istraživanja i bez svrhovitih rasprava, Hrvatska živi u permanentnoj stambenoj krizi koja je osobito pogoršana u novije vrijeme. Stajalište je to prof. dr. sc. Gojka Bežovana, člana Znanstvenog vijeća za arhitekturu, urbanizam i uređenje prostora HAZU.
Stambena kriza je produbljena rastom cijena stanova i najma u odnosu na dohodak, a rast cijena je potaknut: financijalizacijom – ulaganja sredstava u kupnju stanova kako bi se očuvala vrijednost novca, potresom u Zagrebu, Sisku i okolici, turistifikacijom stambenog fonda, nedostatkom građevinskog zemljišta i rastom njegove cijene, ograničenom ponudom novosagrađenih stanova, nedjelotvornim vladinim programom subvencija stambenih kredita, rastom cijena građevinskog materijala i nedostatkom radne snage, ulaskom u Schengenski prostor te nerealnim zaradama građevinara u procesu obnove i općenito u građevinskim projektima financiranim EU sredstvima, nastavlja Bežovan.
Stambena kriza, osobito u velikim i većim gradovima, ima negativne učinke na demografski i gospodarski razvoj zemlje. Krizom su najviše pogođeni mladi, obitelji s djecom, ranjive skupine, studenti. Očiti su i negativni učinci na kompetitivnost zemlje kroz ograničavajuću mobilnost radne snage, pristup zaposlenju u zdravstvu, obrazovanju i drugim uslugama. Mlađa populacija koja se doseljava u veće i velike gradove, bez obiteljskog zaleđa i bez kompetitivnih profesionalnih kapaciteta, osuđena je na cjeloživotno podstanarstvo, kaže Bežovan.
Na EU razini stambena je kriza prepoznata kao zajednički izazov i financijski će biti poduprta ulaganjima u proizvodnju priuštivih, održivih, pristojnih i prilagodljivih stanova koji doprinose kvaliteti života.
U Hrvatskoj smo propustili napraviti participativnu interdisciplinarnu analizu kompleksnog okvira stambenih problema, evaluaciju učinaka dosadašnjih stambenih programa, studijske posjete susjednim zemljama i naučiti korisne lekcije, konzultacije s relevantnim dionicima i time propustili raditi na razvoju okvira nove stambene vladavine s provedivim rješenjima, zaključuje Bežovan.
