Pojedini dijelovi Hrvatske nalaze se na samom dodiru velikih tektonskih jedinica (litosfernih ploča). Litosferne se ploče gibaju kao posljedica prijenosa toplinske energije iz unutrašnjosti Zemlje koja je vruća prema hladnijoj površini, a postoji 9 većih ploča i određen broj manjih.
Jadranska mikroploča smještena je u zoni najvećih sudara- između Alpi, Dinarida i Panonskog bazena, a povlačenjem pod Dinaride pokreče potrese u Hrvatskoj. Ta je Jadranska mikroploča jače aktivnosti na rubnim dijelovima i visokim planinskim lancima, nego u samom Jadranskom moru.
U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske u aktivna područja spadaju Medvednica i šira okolica Zagreba, a to je područje na granici između zapadnog i središnjeg dijela Panonskog bazena. Tu su najaktivniji prostori Medvednice, odnosno područje u duljini od 20 km između Markuševca i Moravča te relacija Stubica-Kašina.
Doline Kupe i Drave (područje Koprivnice, Kalnika i Bilogore) također su seizmički aktivna područja.
Baranja je u prošlosti bila najaktivnije područje u razdoblju od 1922. i 1924., a područje Dilj je, isto tako, slabo aktivno u sadašnjosti.
Jug Hrvatske aktivna je zona izrazitih potresa (zone Ston-Metković, zbog uranjanja Jadranske mikroploče pod Alpe i Dinaride.
U Dalmaciji se najčešće javljaju potresi na južnom dijelu područja Trst-Dugi Otok i u zoni između planina Mosor i Biokovo.
Posljednja je zona područje Rijeke koje se širi sjeverozapadno prema Italiji, a zapadno od Slovenije.
Zaključno, najaktivnija područja u Hrvatskoj su: sjeverozapadna Hrvatska i okolica Zagreba, područje sjevernog Jadrana (okolica Rijeke, Krka i Vinodola) te grad Dubrovnik i otok Lastovo.
Detaljnije informacije moguće je pročitati ovdje.