Matematika je jedna od noćnih mora i apsolutnih predmeta mržnje brojnih učenika. Neslužbeno poznata kao najomraženiji predmet, stvara velike probleme učenicima i studentima svih dobi.
Zašto je tome tako?
Možda kao društveno orjentirana osoba nemam pravo ulaziti previše u matematiku i njezinu internu logiku, koja je, toliko znam, vrlo jasna i egzaktna.
Ono što je apstraktno je prezentacija matematike u odgojno-obrazovnom sustavu te ću u ovom kontekstu pokušati odgovoriti na pitanje.
Usput ću uputiti poruku nekom kolegi matematičaru da odgovori na pitanje iz svoje perspektive, koja je i više nego dobrodošla.
Obrazovni sustav vrlo je rigidan, koliko god se pokušao prezentirati kao fleksibilan i prilagodljiv. Makar su teške optužbe reći da su učitelji zakazali, moje je osobno, ali i profesionalno mišljenje kako je kombinacija nefleksibilnog, previše opterećenog sustava i obrazovne prakse pogubna i ovo se najviše vidi po matematici.
Negdje se mora slomiti, jer ako opseg gradiva u svim predmetima polako povećamo uz vrlo malo razmatranja o školskim satima i njihovom povećavanju i obrazovanju nastavnog kadra, ne možemo očekivati iste rezultate.
Opterećenje je veće na svim poljima - opseg gradiva je veći, vremena na raspolaganju je manje, a posao koji učitelji moraju odraditi je također veći.
Sustavno ubrzavanje i gomilanje reformi neće izroditi plodom.
Da bismo popravili rezultate matematike, potrebno je popraviti cijeli odgojno-obrazovni sustav u pogledu rasterećenja, revidiranja kurikuluma i obrazovnih ishoda te dodatne pedagoške edukacije nastavnog kadra.
U suprotnom sve skupa igra je nulte sume; popravimo li jedno, oduzimamo od drugog.
