Slažem se s prethodnim odgovorom. Samo bih još navela da se neka djeca osjećaju nevoljeno i neshvaćeno naprosto zato što su po nečemu drugačija od drugih. Bilo da iskaču fizičkim izgledom, bilo da se po interesima i ponašanju poprilično razlikuju od vršnjaka ili se možda radi o djetetu s poteškoćama, ono se može osjećati nevoljeno i neshvaćeno, posebice od strane vršnjaka. Ako je dijete izloženo ismijavanju, zadirkivanju, zlostavljanju među vršnjacima, zasigurno će se osjećati nesretno i neshvaćeno. Naravno da je obitelj najvažnija u djetetovom životu, ali ne smijemo zanemariti važnost vršnjaka. Čak i ako je u obitelji sve u redu i dijete se tamo osjeća prihvaćeno, ako ga vršnjaci odbijaju i ne shvaćaju, to će ga sigurno povrijediti.
Pretjerano strogi roditelji također kod djeteta mogu izazvati osjećaj da je nevoljeno i neshvaćeno. Pretjerane zabrane također na neki način izoliraju dijete od drugih jer je ono jedino koje, npr, ne smije prespavati kod prijatelja, ići na izlet, ostati do kraja na nečijem rođendanu i sl. U pubertetu se većina djece barem povremeno osjeća neshvaćeno, ali to je kod mnogih samo prolazna faza.