Kada se djetetu dozvoljava da ispuni svaki svoj hir te da uvijek dobije ono što želi bez imalo truda, ono će najčešće prerasti u razmaženu i samodopadnu osobu. To ne znači da će nužno biti loši ljudi koji žele nekome zlo, već samo da će im se biti teško prilagoditi na suživot sa nekim ili kolegama na poslu...
Mlađa djeca upijaju informacije "kao spužve". Ako popuštate svakom njegovom zahtjevu, ono će sebi u glavi razviti osjećaj da su samo njegove potrebe važne te će u školi/vrtiću teško prihvaćati ostalu djecu sa kojom se ne slaže u mišljenjima ili željama. Također je moguće da razvije mišljenje kako tuđe stvari i osjećaji nisu jednako bitni kao njegovi. U adolescentskoj dobi se to reflektira kroz narcisoidno ponašanje, više od svojih vršnjaka (jer je uobičajeno da se u adolescenciji razvije lagana narcisoidnost). Pozitivna strana bi mogla biti to što će se ono uvijek boriti za sebe i svoja prava, ali će to raditi vrlo učestalo i ponekad u situacijama kada ne bi trebalo (npr prepirke s profesorima oko ocjena). Moguće je i da neće znati cijeniti druge ljude i zanemarivati njihove potrebe, u kojem će slučaju teško naći partnera/partnericu i prijatelje.
U odrasloj dobi, kranji rezultat bi mogao biti da će poslovne prilike često odbijati misleći da ima prevelik potencijal za njih te da su ti poslovi ponižavajući za osobu poput nje/njega.
Ovo su sve neke krajnosti, sve naravno ovisi od karaktera osobe i razine liberalnosti roditelja.