Mužjaci i ženke pasa osim što se razlikuju u fizičkim karakteristikama (ženke su općenito rastom manje od mužjaka, nešto su nježnije i sitnije građe) razlikuju se i po svojem ponašanju koje najviše do izražaja dolazi kada 'odrastu'.
Mužjaci u pravili imaju izraženiji teritorijalni nagon, označavaju svoje područje mokrenjem, a česte su i borbe za dominacijom. Osim što zbog toga mogu imati problema s drugim psima, neki vlasnici nailaze na problem uspostave autoriteta nad svojim muškim psima. Ako se u borbi nađu manji psi, teških posljedica vrlo vjerojatno neće biti, ali problem nastaje ako je riječ o velikim psima.
Ženke su u pravilu blaže naravi, ali one se rijeđe tuku s drugim ženkama, no i te borbe mogu biti nezgodne ako ženke brane svoje leglo ili se tjeraju. Ženke se općenito preporučuju ljudima koji nemaju iskustva s brigom o psima, ali ponekad ljudi ne žele uzeti ženke zbog spolnih ciklusa. Treba imati na umu da se ženke tjeraju dva puta godišnje, a kada imaju menstruaciju često se oblizuju i vrlo su 'uredne'.
Za razliku od ženki, mužjacima spolni nagon proradi čim osjete ženku koja se tjera, a ako u susjedstvu postoji veliki broj kujica lako je moguće da će mužjak biti spolno uzbuđen veći dio godine. Tako da, iako se na kujicu kada se tjera u šetnji mora paziti, a muški je psi često 'maltretiraju', mužjaci po tom pitanju isto mogu biti velika briga. Oni neprestano cvile, stalno mora biti na povodcu inače neće ostavljati ženke na miru, stalno želi ići van, a događa se da počne skakati i po nogama vlasnika.
U pravilu su mužjaci bolji čuvari, a ženke umiljatije i privrženije vlasniku. Naravno, svako pravilo ima i svoju iznimku, a karakter psa djelomično ovisi i o pasmini.
